Kad malo čovjek otiđe van Vrgorca i kad ima mogućnost da na taj grad gleda sa neke udaljenosti, s pravom se pita što se to događa u tom malom mistu? Koji je razlog da u njemu vlada posvemašnje mrtvilo (kulturno, intelektualno i dr.) i opća nebriga ikoga da se takvo nešto promijeni (zahvaljujući ambiciji pojedinaca, stanje u sportu je ipak bolje nego prije)? Možda razlog leži u činjenici što je Vrgorska krajina u razdoblju od 1961. do 1991. izgubila 33% stanovništva što je dovelo do depresivnog stanja čitave populacije (kakvo je na primjer zahvatilo Irsku uslijed iseljavanja u Ameriku u 19. stoljeću kad je ta zemlja izgubila pola stanovništva) i narušenog demografskog stanja u stanovništvu koje se nije uspjelo nadoknaditi do danas, pa je uvjetovalo probleme u općem funkcioniranju sustava. Određene pomake pokazuje popis stanovništva iz 2001. kad je Grad nakon mnogih desetljeća imao manji porast broja stanovništva, no i te su brojke varljive kada nam je svima jasno da Vrgorac u tih deset godina nije imao neki ogromni baby-boom, nego da se očito radi o dvostrukim državljanstvima koja su mnogim građanima susjedne zemlje omogućili prijavu prebivališta u Vrgorcu.
Zahvaljujući tim dvostrukim državljanima pravi Vrgorčani koji žive u Vrgorcu uistinu sve više postaju građani drugoga reda u vlastitom gradu. To je najbolje vidljivo iz nedavnog upisa djece u vrgorsku osnovnu školu. Djeca iz vrgorskih sela bila su prisiljena ići u područne škole koje su u lošem infrastrukturnom stanju, dok na primjer djeca dvostrukih državljana koja imaju fiktivno prebivalište u Vrgorcu imaju pravo da idu u školu u Vrgorcu. Ma kakva je to logika? Da jedan građanin ovoga grada čija obitelj živi u Vrgorskoj krajini od vremena Rade Miletića i mletačko-turskih ratova, i pridonosi svojoj zajednici nema pravo svoje dijete upisati u vrgorsku školu! Ma molim te, da netko tko plaća porez u ovome gradu, nema pravo na upis svoga djeteta u tu školu, a netko tko u ovoj državi ima sva prava, a nikakve obveze, ima to pravo. Da se razumijemo, meni ne smeta nitko tko se doselio u ovaj grad, živi u ovome gradu i doprinosi tome istome gradu (te da se prilagođava kulturnom predlošku na koji je naišao, a ne da nameće neki svoj), ali dvostruka državljanstva ja ne priznajem. Netko može biti građanin samo zemlje u kojoj živi i plaća porez, a sve ostalo je obični parazitizam na, ionako prezaduženoj, hrvatskoj državi. Naša vlast zapravo ne shvaća da zbog ovih dvostrukih državljanstava Vrgorac sve više tone. Zapravo, ona to zna, ali stavlja po strani, samo zbog sitne političke koristi.
Depresija zbog gubitka stanovništva, te dijeljenje dvostrukih državljanstava šakom i kapom, samo su djelomično utjecali na današnje stanje. Veliki utjecaj ima svakako loša fizička povezanost Vrgorca koja je, uz političke probleme, gurnula Vrgorac u duboku anonimnost. Autobusna karta od 67 kuna za udaljenost od 100 kilometara do Splita je naprosto skandalozna za Grad koji bi želio privući mlade ljudi da ostanu u svome kraju, ako imamo na umu da je danas za bilo koji posao potrebna brza povezanost. Autocesta će promijeniti neke stvari, ali ipak sumnjam u tolikoj mjeri koliko se mi nadamo. Naravno pomoći će povezanosti kraja, što će biti veliki uspjeh, ali da ćemo mi nešto na toj cesti zaraditi je obična glupost kada znamo da su autoceste praktički eksteritorijalni prostori, neovisni o kraju kroz koji prolaze.
Da bi neki kraj uspio, u njemu moraju postojati svi slojevi društva u realnim postotcima, no ako malo pogledamo naš Grad, upada u oči da se Vrgorac ne može baš pohvaliti većom grupom ljudi sa diplomom nekog sveučilišta ili ne daj bože doktoratom. Možda je u tome razlog što Vrgorac nema gotovo nikakvih kulturnih događaja (osim dijelom Tinovih dana), seminara, skupova, predavanja i sl. Evo svako malo pročitam u novinama kako se npr. u Imotskom, Metkoviću i Makarskoj održavaju znanstveni, kulturni i ini skupovi iz različitih područja. Zašto se u Vrgorcu ne događa tako nešto? Što god mi mislili o Imoćanima, moramo priznati da se oni brinu za svoju povijest i kulturu te kako svaki Imoćanin, gdje god bio, ima osjećaj pripadnosti svojoj matičnoj populaciji i često joj ne ostane dužan, pa makar odselio na Sjeverni pol.
A kako je to u nas? Vrgorčanin kada ode iz Vrgorca, najčešće je otišao zauvijek i eventualno se vrati kad ode u mirovinu, a kako se u našem gradu ne trpi nikoga tko je malo pametniji (jer se glupani osjećaju ugroženo i uz pametnije ljude svo njihovo kurčenje padne u vodu), bilo koji naš građanin koji ima mogućnost da se zaposli bilo gdje drugdje sa pravom pomisli da mu zajebavanje sa tupim narodom i zatucanom vlasti naprosto ne treba. Htio bih naglasiti da pametnu osobu ne čini samo diploma ili doktorat, nego takva osoba je bilo tko, tko na vrijeme uvidi neke probleme i željan je pomoći u njihovu rješavanju, te je uvijek širokih pogleda, bez obzira na situaciju, čovjek sa idealima.
Jedan od velikih problema u našem gradu je taj što na brojnim položajima, ključnim za napredak (ili potop!) Grada, sjede potpuno nekompetetni ljudi, i tu će sjediti do kraja svog života, bez obzira koliko bi mladih, pametnih i sposobnijih moglo raditi taj posao. Tu sjede ljudi bez ambicije kojima je plaća ista ma što radili ili ne radili. Mašta ili kreativnost nepoznata je riječ u njihovu rječniku. Više sam puta upozoravao kako se kulturni spomenici poput kula, stare gradske jezgre, Pakline i starih kamenih zaseoka trebaju bolje urediti i što je najvažnije – treba se naći način za njihovu prezentaciju svekolikoj javnosti. Treba znati turistu ispričati priču, to je ključ svega. U gradskom proračunu od 22 milijuna kuna moralo bi biti novca za takve stvari.
Ponekad se pitam za što se uopće troše ti milijuni. Za kulturu nisu, za plaće državnih službenika potrebno je puno manje novca pa nisu ni za njih, gradska jezgra se raspada, pa eto nisu ni za nju, obnovu većine kula debelo je financiralo ministarstvo kulture, pa eto nisu ni za njih. Pa za što se troše? Evo Metković ima slične mogućnosti i proračun kao i mi, ali Metković je ipak uspješniji, bogatiji i kulturniji grad.
Kad bi trošenje naših novaca bilo transparentnije (kako upozorava Transparency International) možda bi se neke stvari mogle napraviti bolje. Pa nije valjda da na komunalije trošimo cijeli proračun? E ako je tako, e onda smo stvarno u k… i nemamo pojma raspolagati vlastitim novcem.
Evo, na primjer da li se netko sjetio da izradi projekt revitalizacije Bunine. To plodno poljce nalazi se u samoj blizini grada i kada bi se to područje obnovilo Vrgorac bi praktički imao svoje vlastito polje za distribuciji svog voća i povrća koje mu treba. Nitko da se sjeti izvršiti melioraciju, katastarsko uređenje i podijeliti poticaje za poljoprivredu u Bunini. Ovako zapuštenu i jadnu žalosno ju je gledati.
Ako se neke stvari u našem gradu drastično ne promijene Vrgorac će slijedećih godina jednostavno upasti u ponor anonimnosti i ostati jedan od najsiromašnijih gradova Dalmacije (pa je li žalosno pročitati u brojnim enciklopedijama i knjigama kako je Vrgorac jedan od najsiromašnijih gradova Dalmacije i to uz tolike mogućnosti!?), iz kojeg će se teško izvući.
Post je objavljen 04.10.2007. u 21:24 sati.