...sad znam,znam da ju voliš...nije mi lako iako sam samoj sebi obećala da idem dalje,da si ti moja prošlost,uvjerila sam se da polako zaboravljam...rekla sam da mogu dalje,da neću napraviti ništa sebi,jer sam ja jaka,ja sam od kamena...ali teško mi je povjerovati u tako nešto,zapravo,ni sama ne vjerujem,kako bi drugi?Ti nećeš ponovno biti razlog za ožiljke po meni i u meni,tko god ovo čitao,možda se pita kako na meni-radila sam si svašta,i već bi se i sama zatvorila u nekakvu kliniku...a sad shvaćam da to možda nije bilo zbog tebe,ti si možda bio samo jedan od razloga...jedan mali dio onoga što me tjera da..da posustam u životu...svi se oko mene trude učiniti mi svijet zanimljivijim,boljim,a ja ne vjerujem više u nešto što sama ne vidim...gubim volju za svim,jednostavno mi se ne da,a ni ne trudim se...
već se i sama pitam što radim ovdje svaki dan,svakih nekoliko sati,možda samo tražim sigurno utočošte jer je to ono što sad najviše trebam...moram se maknuti iz orošlosti i ljudi koji me na nju neprestano podsjećaju...više ne želim tražiti opravdanja i vjerovati u nepostojeće razloge da bi opravdala sve ljude koji su me povrijedili,više tako ne mogu...imam osjećaj da sama stojim na rubu provalije i da mi snažan vjetar puše u leđa i nemam snage oduprjeti se,više si ne govorim kao prije: JA TO MOGU,ni ne trudim se to izgovoriti...sad su mi koraci teški,pred nepoznatim ljudima i dalje glumim onu vedru,razigranu djevojčicu kojoj je svijet šaren,koja može sve što poželi...nadam se da će proći sve ovo,da ću se opet ustajati sretna i nasmješena ići u novi dan,ali ja se ne smijem nadati,to je jedina stvar u koju sam sigurna,jer kada se ja nadam sve bude drugačije od onoga što želim...za nekoliko dana mi je rođendan,bojim se da mi ga neće imati tko čestitati,bojim se budućnosti jer ne znam što nosi,bojim se sebe u budućnosti...
Početak kraja
Nije ni moglo da traje
od prvog polupca sam znala to,
a ja do kraja se dajem
kao da ostarit ću sa tobom...
Nemaš ti što da se kaješ,
nisi me nikada ni volio
jer od prvog dana
početak kraja si mi nudio...
Hajde bar malo sa mnom pričaj
da popijemo kavu zajedno,
pa onda spakuj svoje stvari,
poljubi me i kaži to je to...
Ako se ikad sretnemo
ti prođi,prođi ko da se ne znamo,
jedino tako možeš mi pomoći
da te prebolim nekako...
Post je objavljen 04.10.2007. u 21:16 sati.