Već neko vrijeme stojim.
Sve mi prolazi prebrzo,
a ja i dalje stojim.
Ne želim da neki događaji tako brzo prođu,
ali oni i dalje prolaze.
Pokušavam se uhvatiti za nešto,
tražim nečiju ruku
ali ne ide mi.
Nema nikoga da me povede sa sobom.
Nikoga da uzme moj dlan
i kaže: "Tu sam, idemo zajedno!"
Bojim se budućnosti,
želim ostati u sadašnjosti.
Zašto?
Sada mi je lijepo!
Sada imam prijatelje,
koje volim!
A sutra?
Što ću imati?
Zato želim zaspati
i snivati najljepši san.
San o mom životu!
San o ljudima koji me sada okružuju!
Ali uvijek me nešto probudi...
Gubim bitku.
Vrijeme prolazi.
Ljudi odlaze.
Ljudi koji mi puno znače.
Jednom ću i ja otići...
Život ide.
Bolje mi je da i ja krenem s njim,
krenem u korak s vremenom
inače će me vrijeme prestići...
...
Idem,
žurim.
moram uloviti vlak!
Post je objavljen 04.10.2007. u 20:17 sati.