Marketing
... i MIR ti donese !
Gospodin reče Mojsiju:
"Reci Aronu i njegovim sinovima:
'Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im:
Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!'
Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati."
/Br 6,22-27/
"Reci Aronu i njegovim sinovima:
'Ovako blagoslivljajte Izraelce govoreći im:
Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!'
Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati."
/Br 6,22-27/
Iako Stari zavjet općenito pravednika /onoga na kojemu počiva Božji blagoslov - mi bismo danas rekli: vjernika/ povezuje s brojnim potomstvom, plodnim stadima, bogatim pašnjacima i čistim izvorima, ovdje se kao plodovi blagoslova žele duhovni darovi: naklonost Božja, a vrhunac tog Božjega blagoslova je mir.
Takav mir predstavlja ispunjenje svih čovjekovih težnji. To je nutarnji mir, smirenost, zadovoljstvo, punina sreće, naprosto: punina. Možda bi se to značenje hebrejske riječi šalom moglo prevesti kao: namirenost.
Za oslobađanje od svih nemira, nesklada i strahova potrebna je naša spremnost i naše nastojanje, postojana vjera i odlučna volja. No, iako je prethodno pomirenje uvjet za obraćanje /prinošenje žrtve/ Bogu, jednako je istina da nam pravi i potpuni mir može dati samo Bog, uskrsli Krist koji dolazi među svoje učenike i govori:
"Mir vama!"
Jer, kako reče sv. Augustin,
"Nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi, o Bože!"
*********************************
Pjesma Brata Sunca
Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri!
Tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
Dok čovjek nijedan dostojan nije
Ni da Ti sveto spomene ime.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
Sa svim stvorenjima svojim,
Napose s bratom gospodinom Suncem.
Od njega nam dolazi dan i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svijetlosti puno;
Slika je, Svevišnji, Tvoga Božanskoga sjaja.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama
Koje Si, sjajne, drage i lijepe,
Po nebu prosuo svojem.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po bratu našem Vjetru.
Po zraku, oblaku, po jasnoj vedrini
I svakom vremenu Tvojem
Kojim uzdržavaš stvorove svoje.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestrici Vodi:
Ona je korisna, ponizna, draga i čista.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po bratu našem Ognju
Koji nam tamnu rasvijetljuje noć,
On je lijep i ugodan, silan i jak.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi,
Slatke nam plodove, cvijeće šareno i bilje donosi.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po onima koji opraštaju iz Ljubavi Tvoje
I podnose rado bijede života.
Blaženi koji sve podnose s mirom
Jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri nam tjelesnoj Smrti,
Kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu,
A blaženi koje Ti nađeš po volji presvetoj Svojoj,
Jer im druga smrt nauditi neće.
Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga,
Zahvaljujte Njemu, služite Njemu
Svi u poniznosti velikoj!
Toma Ćelanski nazivlje ovaj Franjin Hvalospjev: Pjesma Stvorova /2 Čel 161, 213/, no Svetac je volio da ga zovu: Pjesma brata Sunca - Cantico di frate Sole ... Ovdje bih željela spomenuti kako mnogi kod nas krivo citiraju pjesmu sv. Franje kao: Pjesma bratu Suncu ... Nipošto! Sveti Franjo je tu svoju jedinu na talijanskom jeziku sačuvanu pjesmu spjevao na čast Bogu, pozivajući stvorenja da Ga zajedno s njim slave. A jer je od svih neživih stvorenja najviše ljubio s u n c e - koje nazivlje "messer lo frate sole" tj. gospodin brat sunce - njega prvog i poziva kao predstavnika stvorenja da slavi Gospodina. Tako je i pjesmi dao ime: Pjesma brata Sunca (genitiv, a ne dativ!!) ... I upravo kad je Franjo bolovao u biskupskoj palači ljuta se prepirka vodila između biskupa Gvida i načelnika Berlingorija. Obojica su bili ljudi odlučni i energični, a obojica uvjereni o svom pravu pa pomirenja nije bilo. Franji je srce pucalo od žalosti, što ih nije mogao pomiriti. Zato jednog dana odluči pokušati s pjesmom. K onim kiticama "Pjesmi brata Sunca" doda ovu:
Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po onima koji opraštaju radi Ljubavi Tvoje
I podnose nemoć i nevolju,
Blago onima koji to podnose s mirom
Jer će od Tebe, Svemožni, biti okrunjeni.
... Stari biskup Gvido, i sam duboko ganut, prigne se, podiže načelnika i zagrli ga govoreći: Meni bi dolikovalo da budem ponizan, a ja se tako lako rasrdim. Molim te, oprosti mi!
Franjo je bio radostan kad je čuo uspjeh svete pjesme ljubavi, mira i opraštanja.
**********Sveti Franjo Asiški***
Zahvaćen Božjom riječju iz 10. glave Matejeva evanđelja, Franjo je svoju pustinjačku odjeću zamijenio "minoritskom«"– manje braće /tako će i kasnije nazvati svoj red i njegove sljedbenike/:Odložio je remen, sandale i štap, svoju je grubu tuniku opasao bijelim konopom, na glavu je stavio kapucu ili kukuljicu, kakvu su tada običavali nositi umbrijski seljaci. U svojoj župnoj crkvi Sv. Jurja u Asizu s velikim duhovnim žarom izrekao svoju prvu pokorničku i moralnu propovijed: "jednostavnom riječju al’ velikodušnim srcem, pobuđujući i izgrađujući svoje slušatelje". Za svoju je zaručnicu izabrao sestricu siromaštinu /te će neobične zaruke genijalni Dante, koji će i sam postati franjevački trećoredac, opjevati u stihovima svojim nenadmašivim pjesničkim perom/. Potreseni Franjinim propovjedanjem nekoliko dana kasnije pridružiše mu se prvi sudrugovi novoga načina života: bogati trgovac Bernardo da Quintavalle, pravnik Pietro Cattani, zatim ponizni brat Egidije iz Asiza i neki drugi, njih 12 skupa s Franjom na broju. Godinu dana ih je poučavao, a onda počeo slati na propovijedanje. Sakupivši neke evanđeoske tekstove, sastavio je prvu kratku Formulu života ili Prvotno pravilo života manje braće. To je pravilo usmeno potvrdio papa Inocent III. negdje u travnju 1209. ili 1210. god. To je godina kanonskog utemeljenja Reda manje braće /kako ju je Franjo nešto kasnije nazvao/.To je ime dao svome redu iz posve evanđeoskih motiva i pobuda. Želio je da sljedbenici i članovi Reda manje braće budu evanđeoski ponizni, spremni na služenje i pokoravanje svima. Tako to tumače najbolji i najkompetentniji Franjini životopisci Celano i sveti Bonaventura. /II. vatikanski sabor pozvao je redove, družbe i kongregacije da idu na izvore, u prvom redu na izvor Evanđelja, a onda na spise, naputke, pravila, konstitucije, što im namriješe njihovi utemeljitelji/.
Potvrdivši franjevačko Pravilo, sam Papa je svojim ugledom ovlastio prvu dvanaestoricu male braće da posvuda propovijedaju Evanđelje, a velikom tonzurom /latinski tondere, "šišati" ... Stoljećima star crkveni običaj šišanja pramena ili kruga kose na vrhu glave. Nastao je na prijelazu iz 4. u 5. st., a obvezivao je sve redovnike. U srednjem vijeku pretvorio se u obred koji je označavao pripuštanje laika u klerički stalež. Papa Pavao VI. ukinuo ga je 1972./, kakvu su u još ne tako davna vremena franjevci nosili, uvrstio ih je u klerički red. Tad je vjerojatno i sv. Franjo bio zaređen za đakona, pri čemu je i ostao, jer se iz poniznosti i straha nije usudio pristupiti svećeničkom ređenju.
Serafski otac sv. Franjo gori sav vatrom za duše. Ubrzo osniva i drugi franjevački red – klarise – ili "Siromašne dame od sv. Damjana", odjenuvši prije toga u redovničko odijelo sv. Klaru.
...
A sada recimo nešto o molitvenom životu sv. Franje, o njegovoj familijarnosti u molitvi s Bogom, o njegovu životu "u Bogu". Među tekstovima što ih je napisao sam sv. Franjo nalazi se Prvo pravilo manje braće. I ono je prožeto preporukama i propisima koji se odnose na prosidbenu molitvu. Tako se klericima propisuje moljenje Božanskoga časoslova te zapovijeda da mole "za žive i mrtve". Braća koja nisu klerici moraju često moliti Očenaš u pojedine časove dana. Prosidbena molitva, dakle, u Franjinu pravilu gajila se kao nešto temeljno. To isto Pravilo završava prošnjom Bogu, trojstvenomu i jednomu, da "dade svoj blagoslov svima onima koji poučavaju i koji uče… i onima koji na spasenje budu činili ovo što je napisano". I Drugo pravilo sv. Franje propisuje opet istu molitvu. Molitva prošnje je, prema tome, nešto što mora prožimati i oplođivati sav život i rad redovnika. Ona je kao lagana kiša što natapa Božja polja i vinograde da donesu što obilniji urod. Sam sv. Franjo sastavio je obrasce veoma toplih molitava kao što su Pohvale, u kojima je dao svoje tumačenje Gospodnje molitve, pa Časoslov Gospodinove muke i onu krasnu molitvu: "Molim te, Gospodine, da goruća i medotečna snaga tvoje ljubavi zahvati dušu, dijeleći je od svih stvari, da umrem od ljubavi prema tebi, jer ti si se udostojao umrijeti od ljubavi prema meni."
...
Papa Pavao VI. povodom proglašenja svetima Nikole Tavelića i njegova tri subrata franjevca rekao je:
"U cijeloj izvornoj franjevačkoj duhovnosti nalazi se značajna težnja da se doslovno nasljeduje Gospodina, sve do krajnjih posljedica, pa i u onome što nije neophodno za spasenje."
...
Franjo je dvije godine prije smrti ušao u posljednji odsjek svoga duhovnoga puta, u mističnu suobličenost s Kristom, koja je po svetim ranama što ih je primio dobila i svoj vidljivi izraz. Teško bolestan Franjo se dao prenijeti u crkvu Sv. Marije anđeoske, na mjesto gdje je jasno upoznao svoj životni poziv. Položen na golo tlo, umro je uz pjevanje 141. psalma u subotu 3. listopada 1226. u 7 sati uvečer.
Toma Celano piše: "Smrt je pjevajući primio." U tome kao i u svemu drugome bio je dosljedan. U svojoj slavnoj "Pjesmi brata Sunca" smrt je nazvao "sestricom", on ju je kao takvu radosno i dočekao.
Papa Grgur IX. već dvije godine nakon Franjine smrti proglasio ga je svetim. Isti je Papa odredio da mu se pokraj Asiza ili bolje na rubu toga grada podigne u čast dvostruka veličanstvena bazilika. U nju je god. 1230. bilo preneseno svečevo tijelo. Kasnije se dogodilo nešto pomalo neshvatljivo: da se više nije točno znalo za svečevo tijelo. Nakon mučnih radova tijelo je napokon god. 1818. opet pronađeno pod glavnim oltarom. Danas se čuva u donjoj bazilici na povišenom mjestu.
***********************************************************
Sv. Franjo je, da bi trajno učinio vidljivijom Božju ljubav za nas, priglio braću i sestre koji su mu dolazili. I ne hoteći postao je utemeljitelj triju franjevačkih redova: Manja braća, Klarise i Treći franjevački red /Franjevački svjetovni red/ - ljudi koji u svijetu nastoje ostvarivati Franjin ideal ...
Potvrdivši franjevačko Pravilo, sam Papa je svojim ugledom ovlastio prvu dvanaestoricu male braće da posvuda propovijedaju Evanđelje, a velikom tonzurom /latinski tondere, "šišati" ... Stoljećima star crkveni običaj šišanja pramena ili kruga kose na vrhu glave. Nastao je na prijelazu iz 4. u 5. st., a obvezivao je sve redovnike. U srednjem vijeku pretvorio se u obred koji je označavao pripuštanje laika u klerički stalež. Papa Pavao VI. ukinuo ga je 1972./, kakvu su u još ne tako davna vremena franjevci nosili, uvrstio ih je u klerički red. Tad je vjerojatno i sv. Franjo bio zaređen za đakona, pri čemu je i ostao, jer se iz poniznosti i straha nije usudio pristupiti svećeničkom ređenju.
Serafski otac sv. Franjo gori sav vatrom za duše. Ubrzo osniva i drugi franjevački red – klarise – ili "Siromašne dame od sv. Damjana", odjenuvši prije toga u redovničko odijelo sv. Klaru.
...
A sada recimo nešto o molitvenom životu sv. Franje, o njegovoj familijarnosti u molitvi s Bogom, o njegovu životu "u Bogu". Među tekstovima što ih je napisao sam sv. Franjo nalazi se Prvo pravilo manje braće. I ono je prožeto preporukama i propisima koji se odnose na prosidbenu molitvu. Tako se klericima propisuje moljenje Božanskoga časoslova te zapovijeda da mole "za žive i mrtve". Braća koja nisu klerici moraju često moliti Očenaš u pojedine časove dana. Prosidbena molitva, dakle, u Franjinu pravilu gajila se kao nešto temeljno. To isto Pravilo završava prošnjom Bogu, trojstvenomu i jednomu, da "dade svoj blagoslov svima onima koji poučavaju i koji uče… i onima koji na spasenje budu činili ovo što je napisano". I Drugo pravilo sv. Franje propisuje opet istu molitvu. Molitva prošnje je, prema tome, nešto što mora prožimati i oplođivati sav život i rad redovnika. Ona je kao lagana kiša što natapa Božja polja i vinograde da donesu što obilniji urod. Sam sv. Franjo sastavio je obrasce veoma toplih molitava kao što su Pohvale, u kojima je dao svoje tumačenje Gospodnje molitve, pa Časoslov Gospodinove muke i onu krasnu molitvu: "Molim te, Gospodine, da goruća i medotečna snaga tvoje ljubavi zahvati dušu, dijeleći je od svih stvari, da umrem od ljubavi prema tebi, jer ti si se udostojao umrijeti od ljubavi prema meni."
...
Papa Pavao VI. povodom proglašenja svetima Nikole Tavelića i njegova tri subrata franjevca rekao je:
"U cijeloj izvornoj franjevačkoj duhovnosti nalazi se značajna težnja da se doslovno nasljeduje Gospodina, sve do krajnjih posljedica, pa i u onome što nije neophodno za spasenje."
...
Franjo je dvije godine prije smrti ušao u posljednji odsjek svoga duhovnoga puta, u mističnu suobličenost s Kristom, koja je po svetim ranama što ih je primio dobila i svoj vidljivi izraz. Teško bolestan Franjo se dao prenijeti u crkvu Sv. Marije anđeoske, na mjesto gdje je jasno upoznao svoj životni poziv. Položen na golo tlo, umro je uz pjevanje 141. psalma u subotu 3. listopada 1226. u 7 sati uvečer.
Toma Celano piše: "Smrt je pjevajući primio." U tome kao i u svemu drugome bio je dosljedan. U svojoj slavnoj "Pjesmi brata Sunca" smrt je nazvao "sestricom", on ju je kao takvu radosno i dočekao.
Papa Grgur IX. već dvije godine nakon Franjine smrti proglasio ga je svetim. Isti je Papa odredio da mu se pokraj Asiza ili bolje na rubu toga grada podigne u čast dvostruka veličanstvena bazilika. U nju je god. 1230. bilo preneseno svečevo tijelo. Kasnije se dogodilo nešto pomalo neshvatljivo: da se više nije točno znalo za svečevo tijelo. Nakon mučnih radova tijelo je napokon god. 1818. opet pronađeno pod glavnim oltarom. Danas se čuva u donjoj bazilici na povišenom mjestu.
***********************************************************
Sv. Franjo je, da bi trajno učinio vidljivijom Božju ljubav za nas, priglio braću i sestre koji su mu dolazili. I ne hoteći postao je utemeljitelj triju franjevačkih redova: Manja braća, Klarise i Treći franjevački red /Franjevački svjetovni red/ - ljudi koji u svijetu nastoje ostvarivati Franjin ideal ...
*****
Post je objavljen 04.10.2007. u 19:52 sati.