Jedna od najpoznatijih osoba u cijeloj crkvenoj (pa i svjetskoj) povijesti je sv. Franjo Asiški. Prema nekim autorima, on je jedna od najznamenitijih ličnosti koje je svijet ikada upoznao. Životni put mu je bio prepun zanimljivih događaja te je promijenio živote mnogih ljudi.
Rodio se krajem 12. stoljeća (1181. ili 1182. god.) u jednom od najstarijih talijanskih gradova, Asizu. Otac mu se zvao Petar Bernardone, a majka Pika. Veoma rano raširila se jedna zanimljiva predaja o rođenju sv. Franje. Naime, pri porodu Franjina majka se dugo mučila. U taj čas naišao je neki nepoznati čovjek koji je rekao da se dijete neće roditi dok se majka ne premjesti iz bogate kuće u siromašnu štalu. Čim su je premjestili majka je rodila. Ova predaja želi naglasiti dvije stvari: prva je stvar Franjina sličnost s Kristom, pa i u rođenju, a druga Franjino životno opredjeljenje za siromahe.
Na krštenju mu je majka dala ime Ivan, a kasnije mu je otac promijenio ime u Franjo. Naime, on je bio odsutan kad se dijete rodilo, a osim toga veoma je mnogo putovao i volio Francusku. Vjerojatno je želio da mu i sin bude takav, tj. "Francuz". S druge strane, neki smatraju da je mali Ivan tako dobro govorio francuski da je kasnije dobio ime "Francuz". Ova druga mogućnost je manje vjerojatna.
Franjin otac Petar Bernardone bavio se trgovinom. U tom poslu još od malih nogu pomagao mu je sin Franjo. Franjo se prilično dobro snalazio u tom poslu. Međutim, nedostajala mu je jedna od najvažnijih kvaliteta jednog trgovca, štedljivost. Nikako nije mogao naučiti štedjeti. Iskusnom trgovcu Bernardoneu to je jako smetalo. Nikako nije mogao shvatiti mladog Franju koji bi sve što zaradi vrlo brzo potrošio s prijateljima. Ta Franjina raskošnost imala je i svoje pozitivne strane. Naime, Franjo je često svoje prihode dijelio siromasima. Oduvijek je, dakle, suosjećao s onima koji nemaju ono što je neophodno potrebno za život. Zato će Franjo cijeli svoj život posvetiti najsiromašnijima i sam će postati jedan od njih.
Franjina mladost obilježena je burnim, ratnim zbivanjima. U to vrijeme bili su veoma zategnuti odnosi između svjetovne i crkvene vlasti, između cara i pape. Osim toga često su izbijali ratovi između pojedinih gradova. Tako je oko 1200. godine izbio rat između Peruđe i Asiza. U njemu je sudjelovao i Franjo, te je bio zarobljen. Usprkos svim poteškoćama u zarobljeništvu, Franjo je zračio iskrenom vedrinom zbog koje su mu se svi divili. 1203. među zaraćenim stranama sklopljen je mir i zarobljenici su pušteni na slobodu. Franjo se vratio kući pritisnut teškom bolešću. Kad se oporavio, rodila se u njemu želja da postane vitez. To je vrijeme kada je viteški ideal bio veoma "popularan". Budući da su ratovi između cara i pape bili vrlo česti nije trebao mnogo čekati priliku da pođe u rat. Upravo tada je papa Inocent III. povjerio svoju vojsku grofu Valteru III. od Brienne. Njegovoj vojsci pridružio se i Franjo. Dok je tako zanosno hrlio k cilju svoga ratnog pothvata, ponovno se razbolio. Teška groznica potpuno ga je shrvala. I dok je tako umoran ležao, začuje glas koji ga upita: "Franjo tko ti može više koristiti, gospodar ili sluga?" Odgovori Franjo: "Gospodar". "A zašto onda", nastavi glas, "ostavljaš gospodara radi sluge i kneza radi njegova podložnika?" Sada je Franjo shvatio da je to bio Gospodin, baš kao i Samuel u Starom zavjetu. Ovaj susret s Isusom potpuno je promijenio njegov životni put i usmjerio ga u novom pravcu.
[Prema knjizi Jeansa Jörgensena "Sveti Franjo Asiški".]
Molitva sv. Franje Asiškoga
Gospodine,
učini me sredstvom svoga mira:
Gdje je mržnja, da donosim ljubav.
Gdje je uvreda, da donosim praštanje.
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo.
Gdje je zabluda, da donosim istinu.
Gdje je sumnja, da donosim vjeru.
Gdje je očaj, da donosim nadu.
Gdje je tama, da donosim svjetlo.
Gdje je žalost, da donosim radost.
Gospodine,
daj da se toliko ne brinem
da budem utješen, koliko da tješim;
da me razumiju, koliko da druge razumijem;
da budem ljubljen, koliko da ljubim.
Jer, tko se daruje, prima;
Tko sebe zaboravlja, sebe nalazi;
tko prašta, bit će mu oprošteno;
tko umire, rađa se za vječni život.
Post je objavljen 04.10.2007. u 18:55 sati.