Marketing
šuma ljudi
Moji stavovi su kao drvo razgranatog korijenja, čvrsto ukorijenjeni u zdravo tlo. Vidim ih kao stablo hrasta s bujnom krošnjom. Ima tu grana debljih i tanjih, ravnijih i savijenijih, na debljim granama rastu tanje grančice. Bilo je grana koje su uvenule, slomile se i otpale, bilo ih je koje su otpiljene. Veselim se da nema nakalemljenih. Svako malo zatresem cijelom krošnjom da se sve grane zanjišu, da provjerim ima li koja trula.
Moji stavovi rastu. Niču nove grančice, stare otežavaju, cijelo drvo je sve veće i veće. Grane su se ispreplele, ponegdje se i naslanjaju jedna na drugu, ali svaka ima svoj prostor, uravnoteženo popunjavaju krošnju.
Na isti način mogu predočiti i stavove drugih ljudi. Neke vidim kao vite jele, neke kao elegantne jablane, neki su tužne vrbe, neki kvrgave bukve, neki rodne jabuke, neki egzotične palme, neki su grmlje, šikara i drač, bodljikavi zeljasti grmovi malina. Neki su tek tikve, a neki povijuše, penjačice i puzavice, bršljani i lijane. Neki su izrasli na škrtom kamenjaru, neki u kužnom močvarnom mulju, neki u obilno navodnjavanim vrtovima. Mnoge je vjetar neprirodno izvio, ukosio, neki su kržljavi ili izjedeni truležom. Slušam drveće kako šumi i čudim se bazgi koja tvrdi da je nekoć bila javor, a da je sada kesten.
Koliko sam se kroz život promijenio? Uvelike i nimalo, kao što se razlikuju mladica i odraslo deblo, ali su isto drvo. Nekoć sam stremio suncu, danas onima oko sebe pružam ugodan hlad. Možda sam ipak baobab.
Post je objavljen 04.10.2007. u 11:37 sati.