Opet me tisti bezvoljnost, apaticnost, indiferentnost, nezainteresiranost. Nis mi se ne da, na poslu nemam volje ni za sto i ak dobijem otkaz tak mi je svejedno. Uvjeren sam da posao koji radim nije za mene, i da ga trebam promijeniti. Ne firmu, nego posao, bilo unutar firme ili izvan. Sjedenje i tipkanje, programiranje racunala, toliko mi je dosadno i uspavljujuce da cijeli dan zijevam.
No danas nije tako. Danas ne zijevam, cak mi se pomalo vraca zar prema poslu. Zasto? Popio sam pola Helexa. Tjeskoba je ocito bila ono sto me tisti, a bezvoljnost posljedica tog tereta na mojim ledjima. I kaj sad da zakljucim? Sad mi je jos teze. Lako bi bilo posao okriviti za sve, i promijeniti ga. Ali izgleda da bi to bilo (po tko zna koji put) bjezanje. I to od samog sebe. Kaj da radim? Ako tko ima savjet, iskustvo, bilo kakav prijedlog neka kaze. Osjecam se izgubljeno, svih ovih 6 mjeseci kao da je baceno u vjetar. Osjecam se potpuno isto kao na pocetku terapije. Svi uzleti koje sam opisivao, bla bla sve je to luk i voda, nista nije trajno rijeseno, i izgleda da nikad nece ni biti.
Barem mi se ovih dana tako cini.
Post je objavljen 04.10.2007. u 10:57 sati.