Kad razmišljam o tome kako bih samu sebe opisala onda bih svakako rekla da sam jako inteligentna, nevjerojatno velikodušna, u svakoj situaciji izvanredno se snalazim jer sam omiljena, uvijek znam ispravno reagirati, nikad nikoga nisam povrijedila.
Mogla bih sad još štošta dodati i proširiti temu ali čemu, koga zanima slika kroz koju ja vidim sebe?
Ionako ne odgovara istini.
Zapravo sam onakva sam kakvom me vide moji prijatelji.
Naravno, kad nisam prisutna.
Nisam baš sasvim sigurna da bih voljela znati detalje jer bi se sigurno poljuljala lijepa slika koju imam o sebi, ali, premda nagrđena, ta slika bi sigurno više odgovarala istini.
Prijateljstvo je potreba skoro svakog čovjeka, svi mi čeznemo za tim da imamo nekog u čijoj blizini možemo biti onakvi kakvi smo zaista, opušteni, bez maske i uljepšavanja, a da nas ta osoba i dalje voli i uvažava. U prijateljstvu se međusobno raste, duša se razvija kroz uzajamnost i razmjenu, ali, kao i u svemu drugom, tako je i na prijateljstvu potrebno raditi da bi se razvijalo.
MIHR, Anđeo prijateljstva pojavio se odmah.
Bio je to period u kom sam intenzivno razmišljala o vlastitim odnosima i ljudima koji su me pratili kroz život, koji su me voljeli, uvažavali i slušali, savjetovali ili jednostavno bili tu da ponude rame kad je to bilo potrebno.
Možda i nisam zaslužila da se MIHR pojavi tako odmah, da uplovi u moj prostor bez ikakvog otpora, ali On je zaista odmah sletio na papir, pa nakon toga odmah na platno.
U malom formatu, ali sigurno će uslijediti i veće varijante koje ću vremenom razraditi.
Vrijeme.
To je kategorija koja je za prijateljstvo neizmjerno važna.
Jednom sam nakon mog uobičajenog početnog uzleta i oduševljenja jednom osobom čula- pričekaj, daj tom vremena bar dvije godine, pa ako izdrži taj period onda to zaista jest prijateljstvo.
Premda mi se to učinilo pretjeranim, na kraju se ipak pokazalo točnim.
Vrijeme donosi sobom različite kušnje i testove, ponekad je potrebno prilagođavanje, ponekad konfrontacije. Jer prijateljstvo treba također i konflikte i nesporazume i različita mišljenja da bi se razvijalo i raslo.
Ali, kakvo god bilo, uvijek je blagoslov.
Uvijek trebamo druge ljude da nam podmetnu ogledalo kad u nečem pretjeramo, pa makar to bila samo i lijepo mišljenje o sebi, kao ono moje s početka priče.
U mom životu ljudi su neizmjerno važni. Trebam ih da bih mogla razmišljati, pisati, komunicirati. Imam nekoliko prijatelja, nekoliko bivših prijatelja i nekoliko nerealiziranih prijatelja i svi, ali baš svi bili su i jesu moji učitelji na pojedinim etapama puta.
Samim tim, za mene je MIHR veoma važan Anđeo.
Namjeravam ove jeseni naslikati još jednu njegovu varijantu jer se nekako sam nameće i „vidim“ ga u nježnim, pastelnim bojama sa vijencem cvijeća u rukama.
Jer su darovi prijateljstva mirisni i duša se otvara u svojoj ljepoti. Svi dobivaju.
U tom cvjetnom buketu biti će umetnut i čičak. Kao mala grubost, ružna riječ ili gesta koja se tako često usput i nepotrebno izgovori a ubode i zaboli. Kao opomena da smo svi podložni tome, ma koliko se trudili.
I kao podsjetnik da svaka nepotrebna grubost naruši sklad i ljepotu bez obzira koliko se prethodno trudili, ona će uvijek ostati negdje u pozadini prisutna i zapamćena.
Dragi Anđele MIHR
Blagoslovi sve moje prijatelje
Bez obzira gdje u svijetu se trenutno nalazili
Bez obzira kojem dnevnom poslu bili posvećeni
Jer ono što nas spaja briše i udaljenost i vrijeme
To je najbolji dio svakog od nas
Koji se podijeljen vratio
Potpuniji.
Mihr - Slika u galeriji na editglavurtic.com
Mihr 2 - Slika u galeriji na editglavurtic.com
Edita
Post je objavljen 04.10.2007. u 09:25 sati.