Pregled posta

76. Humoreske iz B(m)RAKA

Posvećujem ovaj post "bivšem".
Zašto???
Za godišnjicu 03.10.
Bili bi u braku xx godina.

Tko ima hrabrosti pisati o "bivšim" vezama, braku ili ljubavima ali na pozitivan način?
Sve što nam je "bivše" stavljamo u koš negativnog ili lošeg.
Nije to baš tako ili bar ne treba biti tako.
Ti naši "bivši" su postali bivši zato što nisu za nas bili MOŽDA dovoljno dobri, MOŽDA nismo znali na vrijeme naći kompromis ali svejedno moramo biti svijesni činjenice:
I ZA BRAK I ZA RASKID, POTREBNO JE DVOJE.
Malo tko želi sebi priznati da je za nešto kriv, uvijek nam je kriv netko drugi, uvijek smo mi žrtve a nikad se iskreno ne zapitamo zašto je do nečega došlo? Lakše nam je sebe opravdavati pričajuči sve negativno o "bivšem".

Ja jednostavno moram biti drugačija, jer sam ja lajava i iskrena.
Ja priznajem da sam 50% kriva za svoj raspad braka.
S obzirom da je moj "bivši" bio izuzetno neozbiljan i pomalo otkačen čovijek (ima on i jako loših strana) odlučila sam napisati nekoliko humoreski o svom braku sa dotičnim gospodinom.
Da sve nije uvijek crno, da "bivši" imaju i dobru šašavu stranu pročitajte sami.

-1. CARINA

Često smo po sir i dobre kobasice išli u nama susjednu zemlju Mađarsku.
Uživala sam jedući "Ciganjsku platu" u jednom pabu. Nakon dobre klope i šopinga, odlučili smo naći za mlađu kćer poklon za rođendan.
U tada ogromnoj robnoj kući (koja je zapravo mala u odnosu na šoping centre u Zagrebu) naišli smo na velikog plišanca PANDU i znali smo da je to za nju idealan "jedan" od poklona.
"Bivši" je posjeo gospodina PANDU na zadnje sjedalo.
Toliko je bio velik da se činilo da otraga sjedi čovijek ali sa malo čudnim povečim ušima.
Dolazimo na granicu.
Prilazi carinik, onako mrzovoljan kakvi inače jesu i k tome još i promrznut jel je siječanj i pita:
-Imate što za prijaviti?
Moj pametni (tada) muž, onako mrtav hladan progovori kroz poluotvoren prozor:
-Mi? Mi nemamo al pitajte ovog švercera otraga.
Carinik je baterijom osvijetlio gospodina PANDU i počela mu se pjena skupljati u kutu usana.
Istjerao nas je van iz auta a auto su pretresli do zadnjeg šarafa.
Smrzli smo se sada mi čekajući da oni završe.
Do Zagreba smo se smijali faci koju je carinik imao kada je ugledao
gospodina švercera PANDU koji je mirno sjedio na zadnjem sjedištu..

-2. TV U REGALU

Nekada se TV držao u regalu, u onom šupljem djelu gdje se grijao sve dok ne pregori.
Najgora stvar je bila ta što se regal slagao dio po dio i tako se onaj dio sa TV-om našao u sredini.
Uštekao ga je "bivši" u utičnicu koja je bila iza i tek tada gurnuo taj dio na svoje mjesto. Znači TV je uštekan u utičnicu do koje se ne može, osim ako se makne cijeli regal.

Nakon nekoliko mjeseci pregrijavanja TV-a u regalu, logičan sljed je bio da će pregorjeti.
Odluči "bivši" izvuči neispravan TV iz regala.
Vuče ga on, navlači, čupa...(ko djeda repu) ali kabl iz utičnice se neda izvuči.
Uglavinjao se kabl iza regala i ni makac.
"Bivši", onako znojan, ljut, bijesan dograbi škare sa stola takvom bjesnom brzinom da nisam stigla ni "A" izgovoriti.
Bljesak u sobi...
"bivši" ima pank frizuru, sva kosa stoji u zrak...
Onako nakostriješen maše rukama, spominje sve znane i neznane svece u svakakvim kontekstima...
Šutim ko zalivena... ne usudim se ništa reći jer ću prasnuti u smijeh.
A tko se nebi smijao bedaku u gačama, nakostriješene kose, trči u krug po stanu i maše rukicama ko djete?
Kad je napokon prestao s fitnesom po stanu, priđe k stolu, uzme cigaretu, pogleda me i ozbiljno mi se obrati:
-Imaš kaj za reč?
Tu sam pukla, smijala sam se doslovno do suza...kad sam došla do zraka pitala sam ja njega:
-A jesi li ti za još jedan električni orgazam?
(dalje si mislite ha, ha)

-3. AUTO PUT

Cesta do Beča je uh...ravna, pregledna, jednostavno mami da se brzo vozite.
"Bivši" voli brzu vožnju, tamo negdje oko 180km mu najbolje leži.
Vozeći Mazdu 6 oko 200km, malo fučka guma oko mog prozora pa moram pritisnuti prozor laktom.
Nisam trebala gledati koliko vozi, dovoljno je bilo da prozor zafučka pa da mu kažem da malo smanji.
Priznajem da je on jedan od vozača u kojeg sam imala maximalno povjerenje (bar što se vožnje tiče).
Jedini čovijek poslije mog tate kome sam ja mogla zaspati u autu i znati da ću sigurno i u komadu stići na odredište.
Vožnja je bila malo dosadna pa smo pričali viceve. Ispričam ja onaj o Muji i biciklu.
-kupio mujo bicikl pa se pravi važan pred Fatom.
-Vidi bolan Fato, vozim bez ruku.
nakon par minuta dolazi Mujo, malo krvav i kaže:
-Vidi .olan .ato, mogu i .ez zuba.

Vozimo se mi dalje i nakon nekoliko kilometara moj "bivši" makne ruke sa volana (pri 180km) i kaže:
-Vidi, Ančice mogu ja bez ruku.
Kiselo sam se nasmijala i rakla "halo, pa doma nas čekaju djeca, pas i četri mačke, daj se ne igraj.
Malo se uozbiljio ali ne za dugo. Bacio je nešto na komandnu ploču i rekao:
-Vidi, Ančice mogu i ja bez zuba. (ali je držao volan)
Nisam odmah shvatila o čemu se radi, sve dok nisam pogledala komandnu ploču.
Tamo je bio njegov gebis, zapravo njegova dva zuba.

-4. ZUUM, ZUUM, ZUUM
Radeči svoj posao (taxista) "bivši" je bio u prometu, kak bi rekli "ko drek na cesti".
Čudila sam se kako uspjeva sačuvati svoju Mazdu 6 od ogrebotina ili sudara.
Dobro, znam da je profesionalac, ali ipak...
Radnja ove humoreske je vrijeme prvih mazdinih raklama sa "Zuum zuum zuum"
Svaki bi dan, odlazeći na posao "bivši" pjevao:
-Ja i zuum zuum zuum idemo na posao.
Jedne večeri dolazi on doma, skida cipele, pozdravi se sa psom Fidom, podraga mačke i tek tada meni kaže:
- Dobro mečem (zamjena za Dobro veče).
Odem ja da mu stavim večeru i onako iz navike pogledam na parkirno mjesto i ne vidim Mazdu.
-Pa di si se sparkiral?
On iz sobe pjeva:
- Zuum zuum zuum sam Bum tras bum
i sad ga bum prodal za djelove.
Bila je totalka na Mazdi a "bivšem" je to bio jedan auto više manje.


Priznajem da smo on i ja bili dobar uhodan tim u šalama i zezancijama,
priznajem da se on i ja nismo slagali u naravi i shvaćanju ljubavi.
O bivšim i mrtvima sve najbolje.
Mrtvi se ne mogu vratiti a bivši neka ostanu bivši jer ne zavređuju biti sadašnji.
(osim u sjećanjima)

Što Vi imate reći o svojim "bivšim ljubavima" ???

Post je objavljen 04.10.2007. u 03:10 sati.