-Ivy, stvarno te nekad ne razumijem pa ti si mi prijateljica ali stvarno nekad te stvarno ne razumijem.
-Ma znam to ali ja mislim da te Cedric zasluzuje ti si tako dobra a ja tako...ma znas stalno sm ti nesto zavidna kao da te i nevolim ali to stvarno nije tako.
-Ok ali probaj me razumiti, volim Cedrica a on je tako do....-Daj nemoj vise molim te znam da ga zaslužujes ali ja se stvarno osjećam beskorisno a i zapravo sam u pravu.Nikom ne mogu objasniti da mi je ovo razdoblje dosad najteže u životu a da se nitko ne naljuti, jedino me VI rezumijete a sada kad smo se poriječkale osjecam da mi je cijeli svijet na leđima i nikako neznam kako da to ispravim.
-Hej pa sad je stvarno dosta! Nisi ti kriva za te neke situacije pa imas Jade, Hermionu, Brooke i na kraju krajeva mene i nemoj slučajno ni pmišljati da ne vrijediš i bilo kakve gluposti.Pa i jedna si mi od naj friendica.
-Da ali stvarno mi je žao...-rekla sma vec pomalo plačljivim glasom - zar sam ja to stvarno zaslužila, ako jesam to mi recite jer stvarno sam povrijeđena i nemojte bas puno ocekivati pa i kad smo vec kod toga Cedric je dosad jedini koji mi se BAŠ BAŠ SVIDIO i tako na kraju završi...
-Ma nemoj molim te vise o tome ja ga volim a znam da ga ti obožavaš ali neznam sto da radim kad se nemogu obuzdati.
-Ništa jedno i jedino sad tražim od tebe kad ga nemogu imati:Reci mu da ga volim i da mislim da je izabrao onu pravu koja će ga voljeti i smatrati ga jedinim, iako ne poricem da bih ja to napravila ali zato ti i govrim....I još nešto što mislim da mi ne duguješ ali molim te reci Cedricu da mi je najbolji prijatelj i da će ostati moja nepreboljena ljubav...Volila bih samo jos da kad se sretnemo da me negleda pun prijezira zato što je ovo saznao ovim putem...molim te...-zamolila sam je ..
-Nemaš frke- obrisala mi je suzu s lica i otišle smo do drušvene a poslije smo otišle i do velike dvorane za svečanosti jer se pripremala velika večera u čast dobrodošlice.....
Brooke i ja smo dugo razgovarale i uvidjela sam da nema smisla praviti strku s Cho ali ipaknism bila baš sretna...
-Iponovno nisam uspjela.Mislim na svoje osjećaje i to kako svaki put dopustim da povrijedim i sebe i Cho, pa to nije ok...
-Ma znaš došla sam sa namjerom da ovdje bude sve O.K. ali nije pa zasad pustimo moje probleme kako došlo tako prošlo...Ne želim vas zamarati time jer niste dužni to slušati a i nisam ni ja primorana slušati vaše probleme ali sam vam to dužna kao prijateljica...Čekaj malo i kao sestra ajde reci sto te muči...
Nedugo zatim u prostoriju je ušla Cho provjeriti jesam li dobro...
-Da, jesam, hvala ti puno sad mi je lakše...Nego sto tebe muči ja nemam obzira prema vama ni u kojem pogedu a očekujem od vas da to napravite za mene...
-Pa muči me Cedric u zadnje vrijeme kao da nije sav svoj...ali ne želim te opterećivati svojim problemima...
-Eto u tome je problem reci ili ću se naljutiti na tebe i to ćemo teško popraviti...
-Da on jer mi je nekako čudan danas kad smo dosli bio mi je potpuni stranac kao da se ne poznajemo samo sto smo se poljubili i poozdravili i nista osim toga...
-Ne brini ja ću to riješiti... Pa dužna sam ti ne sječaš se ???!!! Ma ni ne očekujem od tebe da se sjećaš...samo...malo sam zbunjena.
Otišla sam do Cedrica i popričala o tome s njim i rekao je da mu je žao ali da on to nije shvatio tako nego da se nisu vidjeli cijelo ljeto i da on smatra da njihova veza više nemože tako...
-E Cedic sad mi je stvarno dosta...ona te voli više nego sebe i da ti nije palo na pamet da takvo što iznsiš pred njom ionako je uzrujana...
-Ma znam ali...ali...
-Nema ali vi ste svi takvi ali ja se nadam da si ti iznimka jer..molim te ona mi je najbolja prijateljica i ne želim je izgubiti a dokaži da je voliš i sad kad joj je najteže voli je kao što nikad nikog nisi...
On se zakleo da će i biti tako i da i je tako... Kad sam to obavila osjetila sam veliko olakšanje...Sav svijet opet je bio gore gdje treba biti i sve ono loše što je bilo prošlo je i nekim čudom se našlo iza mene...
Post je objavljen 03.10.2007. u 21:47 sati.