...heh...evo mene opet da napišem koju pametnu glupost
...imam inspiracije za pisanje i na pretek, ali to su malo teže teme, i bit ću toliko dobra pa vas neću zamarati s time
...mislim da će mi Word krepati koliko u zadnjih par dana pišem, a tipkovnica i tako radi samo ako doslovce lupam po njoj
...hm...ali ipak ja odlučih malo pametovti...
...PRIJATELJI-malena riječ u odnosu na pojam...
...ja još uvijek vjerujem u onu :"tko pronađe prijatelja pronašao je blago"...
...i zato volim imati puno ljudi oko sebe, samo što sve njih ne zovem prijateljima jer za mene ta riječ nije nimalo jednostavna...
...čovjek uči dok je živ tako sam i ja naučila neke stvari...
...smatrala sam neke ljude svojim prijateljima, bila sam spremna dati ruku u vatru za njih, zapravo i više od toga...
...a onda isti ti okrenuli su mi leđa, zaboravili me istog onog trena kada sam ih trebala više nego ikada...
...svaka povrijeđenost boli određeno vrijeme, ostavlja trag i zaboravlja se, ali ostaje taj prazan osjećaj izdaje...
...u svom životu najviše cijenim dvije stvari: obitelj i prijatelje...
...i baš me zato povrijedilo to što te neki ljudi zaborave kada riješe svoje probleme o kojima danonoćno slušaš i pomažeš, daješ sve za njih, a onda zalupe vratima i otiđu kao da nikada nisu ni bili tu...
...počinješ graditi zid oko sebe jer nikome više ne vjeruješ, jer su te izadali oni za koje bi još jučer dala život...
...nisam tužna, samo malo povrijeđena, ali sada barem znam što od ljudi mogu očekivati...onih koji su mi bili "prijatelji"...bili...
...samo sada znam što znači riječ prijatelj....
...i znam da više povratka na staro nema, opraštam ali ne zaboravljam...
...izgubila sam ono poštovanje prema njima, ostalo je samo ono staro poznanostvo...i ništa, baš ništa više...
...sada znam koga i koliko cijenim, i za koga bi dala ruku u vatru, a jako, jako ih je malo, izbroje se na prste jedne ruke...
Post je objavljen 03.10.2007. u 21:25 sati.