Nakon vatrogasne tragedije na otoku Kornatu, javnosti je obznanjena nova nabavka protupožarnih aviona CL-415 kod nas poznatijih kao Kanader. No taj politički potez se više može shvatiti kao pranje savjesti premijera Sanadera, nego li stvarna potreba. Posebice imajući u vidu to da su požari događaji sezonskog karaktera i da od ukupnih šteta izazvanih elementarnim nepogodama na iste otpada svega 6-8%. No detaljnije o tome ste već mogli čitati u našem ranijem postu istog naziva. U kojem je proročanski ukazano na katastrofalno stanje organizacije u zaštitno-spašavateljskom sustavu RH, par tjedana prije Kornatske tragedije.
Unatoč tome, kupovina nova dva Kanadera i tri AirTracora se upravo sada unutar MORH-a nalazi u fazi pripreme za potpis ugovora teškog 60 milijuna dolara. To samo po sebi ne bilo ništa čudno, međutim ugovori se spremaju potpisati bez prethodno provedene studije o njihovoj nabavi. Znači ovo je prvi put u povijesti RH, da se skupa zrakoplovna tehnika kupuje samo zato jer je premijer to zapovjedio. Na što nema nikakva ustavna prava. To bi eventualno mogao zapovjediti predsjednik RH i to samo u ratnim uvjetima. Naravno ne treba ni podsjećati kako sve to provodi ona ista MORH-ova administracija, koju je premijer postavio sa "stručnjakom" poput Ronje na čelu.
Istodobno, za cijenu od 60 milijuna dolara koju bi RH trebala izdvojiti za plaćanje tih 5 aviona nosivosti 21 tone, moguće je dobiti flotu od čak 15 zrakoplova, koji nose dvostruko više ili ukupno 45 tona vode. Ako to posložimo drugačije, nosivost od 21 tone vode, koju premijer želi platiti 60 milijuna dolara, moguće je dobiti za svega 28 milijuna dolara ili skoro upola manje. Znači zaključimo, na ovaj način Sanader će novoj vladi ostaviti za plaćanje račun od 60 milijuna dolara. Njih će financijski opteretiti, a naciju bespotrebno osiromašiti za 32 milijuna dolara. Ne zaboravimo da to nisu Sanaderovi privatni novci, već novci koji se kroz porezni sustav namiču od građana RH. Ovako kako vodi državu, Sander ne bi sigurno vodio ćaćinu prčiju. Upravo za spriječavanje takvih postupaka, služi uhodan sustav očitovanja zrakoplovnih stručnjaka u obliku odgovarajuće studije za nabavu.
Kao najbolji primjer ovakvih crnih rabota unutar državnih struktura može poslužiti nedavna nabava školskih zrakoplova Zlin 242L, kao zamjena za već islužene Utve-75. Ovi doslovce aeroklupski avioni su nabavljani pod velom vojne tajne, ko da se radi o projektu Aurora, a ne o sportskim letjelicama koje može kupiti doslovce svaki građanin. No budući su tu temu novinari već načeli, nećemo se ponavljati. Više o provizijama i pranju novca kroz nekakve državne Agencije Alane, pročitajte u članku novinara Moskaljova iz Večernjaka.
Tekst preuzet s 012station.bloger.hr
Post je objavljen 03.10.2007. u 19:01 sati.