Ima nešto u čovjeku. Ima nešto što traži od čovjeka da bude. Ima nešto što vremenom čovjeka vodi; nešto što sluti i vjeru stvara. Nešto je to što poput zvijezde put označava; poput vibracija nekih što drže me u nastojanju mome. Kao ruka neka to je, što određuje mjesto moje; kao oči neke koje me dozivaju. I sve je to van pogleda, van svijeta vanjskog.
Kada ostajem sam, i zaronim mislima u dubine svoje, nailazim na to nešto. Kao da bezćutno ja nalazi plahost. Plahost je to bez straha, bez neodlučnosti, bez zloče. Osnova svijeta njome je. Jesam li stvoren od tebe, ja besčutno biće? Možda su ipak sve ove slike svijeta prikaz načinom tijela što nasta oko mene. Dobrotom tvojom procvalo je tijelo u svijet tjelesni. Kao livada si što uvijek novim cvijećem se kiti.
Prišao sam i sudim. Navikao sam usporedbama svijet tumačiti. Navikao sam zaključivati i objašnjavati. Trebalo je tako da se u raznim situacijama snađem u svijetu. Kada nađoh tebe pitam se:' Zar da i dalje isto činim?'
Gledam cvijeće i vidim tebe osnovo svijeta.
Gledam šumu i vidim tebe osnovo svijeta.
Slušam pjev ptica i vidim tebe osnovo svijeta.
Osjećam vjetrić i vidim tebe osnovo svijeta.
Gledam ljude i vidim tebe osnovo svijeta.
I kao i sve promjenljivo što je, kroz tijelo svoje, tobom jest. Ni imenom, ni tijelom, ni posjedom, već osnovom svijeta i postojanja postojim. I kako onda da kažem tko si; kako da kažem tko sam .... ? Povjetarcem ja sam povjetarac, na livadi ja sam livada ...
Uronom u dubinu svoga postojanja postadoh svijetom izvanjskim. I kao da nestaju granice. Nestaju vani i unutra. Nestaje ja i neja. U vječnoj igri svijeta osnova postojanja kao livada je što se kiti uvijek novim cvijećem.
Cvijet ljubavlju plod doziva darujuć život novi sobom. U svijetu ne može i biti i ne biti. Zato se pitam: 'Tko si ustvari?' Jeli pitanje teško? Ta, osnova postojanja u njemu se krije. Cvijetne livade nema vječnošću cvijeta, jer cvijetanja tada bilo nebi, jer ljubavi tada bilo nebi, jer života tada bilo nebi, jer postojanja tada bilo nebi, jer tebe tada bilo nebi, jer tada postojao nebi, jer tada niti ovo napisao nebi, jer tada nebi mogao vam reči, dragi moji prijatelji, da vas volim, ja, imenom Mladen ... :)
Post je objavljen 03.10.2007. u 11:18 sati.