Marketing
{tugo, nesrećo, nikoga nisam tako voljela}
Godinu dana.
Godinu dana kraj tebe.
Godinu dana bez tebe.
Vukovar.
Ušla sam to prohladno jutro u pun autobus.
...pomislih na mah
"O Bože kakav muški gad"
Pa ipak...pogledom oduzima mi dah...
Nisam ni sanjala da će mi taj dan promjeniti život.
Nisam mogla ni pomisliti koliko će promjeniti mene.
A ponajmanje sam se nadala da ću se zaljubiti kao nikad do sad...
U ovih godinu dana imali smo puno zajedničkih trenutaka.
Onih malih, koje meni život znače, dok su tebi samo prolazna sitnica.
Bilo ih je predivnih, bilo je previše bolnih.
Neki od njih su me toliko dotukli da sam odustala od ovog svega što sam činila za tebe.
Ipak, nakon nekoliko mjeseci, skupila sam snage i hrabrosti i pišem ti ponovo.
Odlučila sam da ćeš jednom saznati.
Kako je to tužno, da niti neznaš što mi predstavljaš u životu.
Zar ne...?
Ne možeš ni zamisliti koji dio mene ti činiš.
A koliko su me tvoje teške riječi pogodile...
...koliko su poniženja, srama i suza donijele...
A nisam ti niti jednu zamjerila.
...oprostiću ti sve samo dođi i uzmi me...
I bliži ti se rođendan...koji proslavit ćeš sa svojim prijateljima.
...s nekom tebi posebnom...
Ili bilo kojom koja će ti se predati...
...a ja dala bih sve...
A što ću ja raditi tu subotu...?
Pit ću. Baš kao i ti.
...mogla bih nocas sve da razbijem
i da se stvarno muski napijem...
Samo što ja ću piti da zaboravim...
...da zaboravim razlike između nas,
upravo one koje ti nemožeš previdjeti,
koje mi toliko stoje na putu do tebe.
...svirajte mi tužne pesme
nek se suza u oku javi...
{volim te i mrzim ne znam šta je jače
steglo mi se srce samo sto ne zaplače
reci bar još nešto sasvim me povredi
i tako sam zivot odredila tebi}
{Ubi me ti, želju ispuni
a grijeh na duši nosićeš jer volim te...
Ne žali, ne štedi
samo srce promasi mi,
njega ne ozlijedi
jer znaj da u njemu ziviš ti}
Volim te, o kako volim te nesretno...
Post je objavljen 30.09.2007. u 23:00 sati.