Pregled posta

11. Vratio se

Ja i Tara smo odmah ujutro otišle do Belle. Bila je ok, hvala Bogu. Kad se samo sjetim što je to bilo.
''Gospođice Morris, Cavalier i Solimer. Treba vas ravnatelj Dumbledore. U njegov ured. Gospođice Solimer, vrlo, vrlo pažljivo. Do sada sam se promišljala da vas pustim.'' rekla je bolničarka.
Ja i Tara pomogle smo Belli i krenule smo do ureda. Tamo su bili Geena, Rick i George.
''Sjednite djevojke. Ja želim da sad svi vi polako objasnite što je bilo, također kao što ću ja vama.''
Geena je krenula.
'''Ja sam sanjala Bellu, kako leži na podu i onda sam rekla Tari i Ramoni. One su kasnije krenule tražiti Bellu."
"Dobro, dobro, hvala Geena. Ali ja bih volio čuti Bellu." rekao je Dumbledore.
Svi smo pogledali Bellu, a ja i Tara smo joj kimnule glavom u znak podrške.
"Emm, ja sam sa Neilom šetala po Hogwartsu. I nekako mi nije bilo...ugodno. Šetali smo i uopće nisam razmišljala kamo idem. Osjećala sam se kao...droirana. Nisam Neila ni pitala k-kamo idemo. Vidjela sam neke obrise i onda sam pala u nesvijest. Još sam vidjela obris Neilovog lica, ali kasnije tog...nečeg. I-i...zadnje što se sjećam da sam čula neke glasove, počela sam se buditi, vidjela sam da ležim na podu. Onda su mi Ramona i Tara sve ispričale."
"Da, hvala Bella. Pričali s s tvojim prijateljem eilom. Nakon što s njega skinuli čaroliju "Petrificus totalus", koju na njega, kako on kaže, bacila gospođica Cavalier.
Samo sam pognula glavu dolje, dok se ostali podsmijehnuli.
"Dakle, koliko smo shvatili on je vas, gospođice Solimer, predao njemu. Očito bi mu se na neki način to vrlo isplatilo. Žao mi je."
Bella je samo zatvorila oči. Mislim da je uložila svu snagu koju u tom trenutku mogla crpiti iz tijela, da ne zaplače. Da ne zaplače od nemoći, pri pomisli da ju je osoba u koju je ona bila zaljubljena svjesno izložila životnoj opasnosti.
Dumbledore je nastavio.
"Gospodin (to je rekao sa trunkom ironije) Rosewood se trenutačno pakira, jer danas napušta Hogwarts, budući da je isključen."
"Samo malo, pa on nije Slytherin Kako je onda ispao tako...?." rekao je Rick.
"To ne mora ništa značiti. Klobuk uvijek dobro svrsta. A i različite stvari pokvare različite ljude."
"Profesore...a onaj stvor. Tko je on?" pitala sam.
"Voldemort." rekao je žalosnim glasom.
Svi smo se pogledali. Svi smo prije u knjigama čitali o tzv. Voldemortu. No pisalo je kako je uništen, kako nema nikakvih šansi da se vrati.
"Ali pa on je..." krenula sam.
"Živ." nadopunio me profesor. Ja sam zapravo htjela reći -mrtav.
"Kako..." pitala je Geena.
"Prije sedamnaest godina borili smo se protiv njega. I neki hrabri učenici. On je jednostavno mrzio sve koji nisu bili "čiste krvi". I jednostavno se i želio riješiti te svoje strane. Koliko je samo ljudi poginulo. I tako je harao. Skoro još jedanaest godina on je harao. Svaki puta bio je sve slabiji. No ne dovoljno slab. Tako je prije osam godina htio na svoju stranu pridobiti jednog Slytherina. Vrlo inteligentan učenik. No nije htio. Borio se protiv njega svim svojim snagama. No prije osam godina nestao je. Znao je način na koji Voldemort može napraviti horkrukse, no nije mu htio reći. Neki su ga molili da mu oda tajnu, a kasnije će naći način da unište horkrukse. Nažalost, Voldemort je ubrzo otkrio kako napraviti horkrukse, a Rufus je nestao. George, ja nisam svjestan da li znaš o kome ja pričam, ali Rufus je tvoj otac. Rufus Dumor."
"M-molim?" Georgov glas je zadrhtao. Čovjek kojeg je Voldemort oteo mu je otac? Prestrašno.
"Da, on je tvoj otac."
"Ali moj otac nije čarobnjak. On je bezjak. On je mene i mamu ostavio..."
"Nije bezjak."
"Slytherin je?"
"George, tvoj otac je bio jedna hrabra osoba. I vrlo dobra. U Slytherin je bio smješten jer su ga malo privlačile mračne stvari. No on nije nikada pokaziovao oduševljenje tim stvarima, ali ih je jako dobro poznavao. Bio je i parsel-ust što je bio razlog više."
Ovo objašnjava zašto je i George parsel-ust. Svi smo bili šokirani, a Geroge...nema riječi da se opiše kako se on osjećao. Njegov otac nije bezjak, a možda...nije živ više.
"Što je bilo s njim?!" žustro je upitao.
"George ne znamo. Iako ja vjerujem da ga Voldemort nije ubio..."
"Moja majka je Gryffindorka. Kako se mogla zaljubiti u Slytherina?"
"To je bila jedna od najromantičnij odnosa Hogwartsa. Čak su i profesori bili oduševljeni predivnim odnosom tvoje majke Dhalie i tvog oca. Djeco, mogu sada popričati sa Georgeom nasamo?"
Pokupili smo se van, ali ja sam odlučila počekati Georgea. Zapravo, krenula sam najprije sa Tarom i Bellom van jer ono što je i Bella maloprije otkrila jednostavno je odvratno.
"Bella žao mi je." tiho sam joj rekla i Tara i ja smo je zagrlile.
"Ne razumijem, očito mu je nešto Voldemort jako dobro ponudio kad je..." samo je uzdahnula. Ali mislim da je ovo primila jače nego što bi inače. Znate što, drago mi je što je umjesto boli i tuge osjećala ljutnju prema Neilu. Mislim da je bila preogorčena na njega da bi plakala zbog propale zaljubljenosti.
Vratila sam se pričekati Georgea. Nakon nekog vremena došao je van i zajedno sam krenuli do perivoja i sjeli pod drvo.
"I, što ti je rekao?" pitala sam ga tiho.
"Želiš čuti jednu lijepu ljubavnu priču?" ovo je pitao sa blagim sarkazmom.
"Emm...?"
"Slušaj. Tiče se moj oca i majke."
"Ok, slušam."
"Kada su bili na petoj godini Dhalia Gordon i Rufus Dumor zapeli su jedno drugome za oko. Dhalii se u početku Rufus nije sviđao, bio je Slytherin. Ali kasnije više nije mogla to zanijekati, da joj se Rufus na neki čudan način sviđa. U početku je mislila da joj se sviđa zato jer je tako različit. No to nije bio jedini razlog. Rufus joj se počeo približavati, iako ni on prema njoj nije imao neke oduševljene osjećaje. Shvaćao je da on nju vjerojatno kao Slytherin živcira, pa je bio potpuno ravnodušan prema njoj. No kada su se bolje upoznali, Dhalia je bila zapanjena njegovom inteligencijom i time što je ni na koji način nije zloban. Ni na koji. A on je bio oduševljen koliko je ona kao cura prizemna i draga. I kako oboje mogu razgovarati. Svi su znali kako će na njhov odnos svi čudno gledati. Rufusa su Slytherini odbijali i rugali mu se zbog Dahlie. Jedan Slytherin i Gryffindorka. Strahota za neke. No Dhaliine prijateljice razmišljale su drukčije. Kao i neki učenici i profesori. Tijekom sljedeće dvije godine svi su bili oduševljeni tom romantičnom pričom. Oni su pobili sva pravila o odnosu Slytherina i Gryffindora. Za Dumbledora to je bilo nešto prekrasno. Voljeli su se unatoč svemu. Rufus je kasnije i postao profesor Čarobnih napitaka u Hogwartsu. No njihova ljubav nije se dojmila Voldemorta. Štoviše gadilo mu se. Očekivao je od jednog inteligentnog Slytherina potragu za moći, sve samo ne ljubav sa jednom Gryffindorkom. Voldemort je polako slabio, a moj otac se pravio da nije čarobnjak. Kad je nestao mama mi je rekla da je tata otišao i da se možda hoće, a možda neće vratiti. Da je otišao zbog jedne bitne stvari nekamo drugdje živjeti. Nisu mi htjeli priznati, jer bi me tako izložili opasnosti, budući da su se oboje borili protiv njega. No, kako je nestao moj otac tako je nestao i Voldemort. Čak su neki mislili da su jedno drugo ubili u borbi. Ali Voldemort se vratio, jer očito nije odustao. Očito želi još. Želi onu besmrtnost. Eto, romantično zar ne?" ovo zadnje je rekao sa dozom ironije.
Ali ja moram priznati, ovo je jedna od najljepših ljubavnih priča koje sam čula. A najbolje je to što ju nisam pročitala u knjizi, nego je stvarna. Ljubav između Gryffindorke i Slytherina, unatoč svemu.
"George, al' sad vidiš da te otac nije napustio." rekoh.
"Da, vidim. I-i žao mi je što sam g tako osuđivao. Volio bih da se vrati. Što ako ga Voldemort stvarno još drži?" kako je pitao, tako sam ga zagrlila.
***
Kada smo ulazili natrag u dvorac, vidjela sam Taru i Bellu na prozoru. Bella je gledala sa prijezirom prema van
"Što gledate?" pitala sam ih, ali odgovor mi je došao čim sam pogledala kroz prozor.
Neil je baš spremao kovčeg u auto njegova oca. Mnogi bi zaključili da nije imao izbora predati Bellu jer mu je život o tome ovisio, ali to nije istina. Voldemort nije trenutno bio tako jak, a razlog zašto Neil to učinio bilo je to što mu je Voldemort ponudio da mu se pridruži i da će ako mu pomogne, vrlo rado podijeliti s njim eliksir života. No, kako je Neilov otac dosta bogat i moćan, Neil se izvukao ne sa većom kaznom od isključenja.
***
Sljedeći dan razgovarali smo u Društvenoj prostoriji kad je doletjela Geena. Znala je lozinku iako je bila Ravenclawca, mi smo joj rekli.
"Ne mogu vjerovati, opet sam sanjala nešto grozno." počela je plakati.
"Geena, smiri se. Sjedni." rekla sam joj.
"S-sanjala sam bal. I sve je bilo prekrasno, tako smo lijepo plesali. No onda smo neki počeli bježati i vidjela sam V-Voldemorta. Sve je to u magli bilo, kao neki flashbackovi. Samo š-što flashbackovi prikazuju prošlost, a ovo očito b-budućnost. Imam grozan osjećaj da će doći nakon bala. Skoro pa sam sigurna."
Nitko od nas nije rekao što bi rekao. No plan je bio otprilike ovako, obavjestit ćemo o snu Dumbledora i svi se pripremiti na njegov dolazak. Očito će te večeri, nakon bala biti prava borba.
"Znate što? Pa neka. Pa neka nam je i to zadnji života...ovo je bila šala. Ali ne, ozbiljno. Zašto se mi onda ne bi lijepo zabavili na balu. Kad nas već čeka takvo nešto, zašto se mi nebi lijepo smijali, veselili i radovali na tom balu najviše što možemo?" u meni se stvorio neki entuzijazam.
"Tako je! Ja se slažem." Michael se digao i dao mi "high-five".
"Pa da. Mislim briga nas neće nikamo dovesti." složila se i Morgan
"Tako je! Lijepo ćemo se napiti na tom balu, a kasnije što bude, bude!" zanio se opet Michael.
Na sreću, ostalima se isto ta ideja svidjela. Čak i Bella više nije bila tako deprimirana.
"Al moramo naći partnere. I ja također, budući da je moj partner mene pokušao ubiti, pa ono..." rekla je Bella.
Svi smo se smijali ovome.
"Ideš sa mnom. Ono, reda-radi." pitao ju je Rick.
Ja i George smo se pogledali. U mislima smo išli "yes!".
"Pa ok. Može." odgovorila je.
"Emm, Ramona, ideš sa mnom na bal?" pitao me George.
"Pa da. Može." rekla sam na što su Tara i Bella išle "ooo."
"Kao kompići, zar ne?" pitao me. Ironično, naravno.
"Da, kao kompići."
Tara je sjela na naslonjač. Očito je bila tužna što nema partnera. Al mnogo dečki ju je pitalo. I sve ih je odbila. Sad je vjerojatno žalosna što u nijednom od tih dečki nije prepoznala nekoga s kime bi istinski željela ići na bal.
"Emm, Tara. Mi tu ono luzeri bez partnera, želiš da idemo skupa?" pitao ju je Michael.
Uputila mu je jedan zadovoljan smiješak. Očito je jedan iskreni prijatelj puno bolji partner, od neznam kakvog dečka.
"Super, sad svi imamo partnera." rekla je Geena.
"Pa tko je tvoj?" pitala ju je Tara.
"Haha, vidjet ćete."
"Ok, ja idem sad do svojeg partnera." rekla je Morgan.
"A tvoj je..." pitala sam.
"Pa tko? Eric, naravno."
"Molim? Usudio te se pitati?" bila sam vesela.
"Ne, ja sam pitala njega!" zvrkasto je odgovorila.
Svi smo se smijali. Ne mogu vjerovati. Uopće nismo brinuli zbog Voldemorta. Da, bilo je možda sebično, ne znamo tko će sve nastradati. Ali nismo bili bez plana. Nee. Odlučili smo, hrabro naprijed. Pobijedit ćemo strah. I nećemo odustati ni za što. Al briga nam neće koristiti. Još će nas pokolebati. A ovaj bal, dat će nam snage.
Kad je bal, nek je bal!

Dhalia Gordom & Rufus Dumor





Post je objavljen 02.10.2007. u 20:49 sati.