Marketing
Ja neću voljeti poslije tebe ni u snu... Zapisano je u vremenu...
Hey ljudi!
Znam... Dugo nisam napisala novi post! To je zato što me internet opet nešto zeka. Malo se hoće spojit a malo neće. Stoga ako uvidite da ne pišem posteve ajmo reć, 7 dana, i ne komentiram, znajte da mi net ne valja i da ću se uskoro javiti. Al vi i dalje slobodno ostavljajte komentare i javite kad imate novi postek.
"Turn away
If you could get me a drink
Of water cause my lips are chapped and faded
Call my Aunt Marie
Help her gather all my things
And bury me
In all my favorite colors,
My sisters and my brothers, still,
I will not kiss you,
Cause the hardest part of this,
Is leaving you!"
Već dvije subote nisam bila vani. Nije bio ni moj bivši. Nekako mi se ne da izlaziti sad kad je škola jer se u subotu naroljam, u nedjelju sam mamurna, a u ponedjeljak u školi sam živčana i još malo mamurna, a ne želim ić takva u školu, pa još ako treba u nedjelju učit... Katastrofa. Da se i ne naroljam pet bih u nedjelju bila nikakva ne znam zašto, valjda od divlje noći (plesanje, pjevanje izd.). Mislim sad u subotu izać, ali mi se ne da i ne da. Jedino ako moj bivši bude išao idem, a ako ne ide (što molim Boga) meni još bolje ne idem i ja. A i neka prehlada me ulovila. Kašljem, boli me glava, i nos mi curi ono... Za popizdit! Voljela bih da dobijem i temperaturu. Bar bih ležala par dana doma i samo se odmarala jer sam već umorna od svega. Čega? Škole, stare koja je natukla koljeno pa većinu remena leži i ne radi niš pa ja moram pripremat večeru (ručak ona nekako sprčka dok sam u školi), čistiti i još nju dvoriti i trpiti po cijele dane. Treba to preživjeti!
"When you're gone
The pieces of my heart are missing you
When you're gone
The face I came to know is missing too
When you're gone
The words I need to hear to always get me through the day
And make it OK
I miss you..."
No da se ja bacim na ono zanimljivo. Ljubavna situacion...
Možda sam spomenula ili nisam, ne znam, da subotom on i ja malo odemo od društva i družimo se. Mogla bih se usuditi reći da si tako dobri, kao što smo sad, nismo bili ni kad smo hodali. Povjeravamo se jedno drugom, zasmijavamo jedno drugo. Samo smo se dva puta poljubili, ali meni to ne predstavlja problem. Naime, s njim mi je lijepo i kad samo razgovaramo... Par sam ga dana ignorirala. A onda više nisam mogla izdržati pa sam mu poslala poruku što se s njim događa i je li živ, Naravno, dobila sam odgovor da se išta posebno ne događa i da je on živ ali neki nisu. Pitam ja njega na koga točno misli. Veli on da misli kako ja nisam živa jer mu se ne javljam. Ja ostala u čudu zuriti u ekran. U nedjelju ja njemu pošaljem oko 3 popodne ima li kakav dobar film da mi posudi. Odgovora nema, nema... Ništa, mislim si ja jadan nema para na mobu. U sred noći čujem da nešto vibrira, mislim da sanjam. Opet nakon nekog vremena čujem isto, ništa ja se okrenem na drugu stranu i spavam. Treći put ja zgabim mobitel i vidim njegovu poruku poslanu netom što sam zaspala, a nisam čula da mmob svira. U redu pročitam ja i nastavim spavati. Ujutro kad sam se probudila sam bila tako sretna. Sjetim se da sam sanjala super san, da sam dobila njegovu poruku, al činilo mi se prestvarno da bi bilo san. Zgrabim ja mob i pročitam zadnju poruku, bila je to ta. Ne znam zašto, ali taj sam cijeli dan bila sretna. Kao da je to bio moj eliksir sreće za taj dan!
"Give me a shot to remember
and you can take all the pain away from me
A kiss and I will surrender
the sharpest lives are the deadliest to lead
A light to burn all the empires
so bright the sun is ashamed to rise and be
In love with all of these vampires
so you can leave like the sane abandoned me?!"
Što da vam još kažem... Živite, ako niš drugo!
Post je objavljen 02.10.2007. u 20:00 sati.