Ne, to nije taj post koji sam najavio da ću napisati. Uostalom, zamislite da to je taj post koji je najavljen, a poslije se razočarajte.
Pišući komentar na Adwocatusovom blogu sjetio sam se riječi pjesme Universal mind, pa sam, ničim izazvan, pomislio kako bi vas mogla "razveseliti", na isti način na koji i mene razveseljava svaki put kad ju čujem ,a da me… ma da me… ma radite mi kaj mi hoćete… ali ne znam zašto tako na mene djeluje.
I was doing time
In the universal mind,
I was feeling fine.
I was turning keys,
I was setting people free,
I was doing alright.
Then you came along,
With a suitcase and a song,
Turned my head around.
Now I'm so alone,
Just looking for a home
In every place I see.
I'm the freedom man,
I'm the freedom man,
I'm the freedom man,
That's how lucky I am.
Ima još jedna stvar koja tako na mene djeluje, a to je Spanish caravan… hm, dvije stvari, ali sam jednu već objavio, pa da se ne ponavljam…
Carry me caravan take me away
Take me to portugal, take me to spain
Andalusia with fields full of grain
I have to see you again and again
Take me, spanish caravan
Yes, I know you can
Trade winds find galleons lost in the sea
I know where treasure is waiting for me
Silver and gold in the mountains of spain
I have to see you again and again
Take me, spanish caravan
Yes, I know you can
Ma, da… tu je još i Unknown soldier, i My wild love… o kvragu, pa skoro cijeli opus Doorsa je tu da me "razveseli"!
Dosta bi bilo… dok nisam napravio većeg sranja, kad sročim onaj post koji sam najavio, nadam se da će još netko biti ovdje da ga pročita…
Do tada...
E, da... ovo bi trebao biti moj šezdeseti post...
Post je objavljen 02.10.2007. u 20:00 sati.