Marketing
Razapete čvrste niti na tkalačkom stanu
(Sažetak: neopisivo patetično predočena emotivna razlika između premještanja njenog kreveta u sobu do moje i selidbe u drugi grad.)
photo by D'stric (Subotina-Buzet)
Boje... rapsodija do eksplozije
Vodoravni redovi i poneki okomiti antagonizam
koji ne dopušta dosadu horizontu
Tišinu potjera zvuk poprečne letve koja
posloži i potvrdi, ono što je mogao biti nered
da su se niti krivo provukle.
Ali nisu.
Mislila sam
sjećat ću se svog prvog studentskog dana u Zagrebu,
gnjavit ću ih već ponovljenim pričama, bez milosti, molit će me da zašutim.
Ali nije bilo tako.
Dolazila su mi neka druga sjećanja
neke druge niti, koje su se tada provlačile usredotočeno.
Te takve se ne zaboravljaju čak ni u borbi s vremenom, koje ionako prebrzo prođe.
Uspomene traže zlatne niti poveznice..
Koliko se raspravljalo s prijateljicama
mladim mamama iz onih vremena... kako i koliko je važan trenutak kada svoju malu princezu
prebacuješ iz sigurnog dječjeg krevetića koji stoji kraj tvog uzglavlja,
u veliki krevet u dječjoj sobi.
Kako će to podnijeti? Hoće li kliznuti, jer nema ogradice,
(stavljali su se jastuci na pod, nakon što je usnula, i skupljali prije nego se probudi, da ni ne zna da su bili tamo...),
hoće li se probuditi, prestrašena, jer je sama u sobi? Hoće li još pamtiti svoj krevetić kraj mame, za par mjeseci kada stigne braco, i zahtijevati ga natrag?
Poprečna letva
gusto tkanje
vrijeme
Ostavi ključ u vratima s unutrašnje strane, ne otvaraj nikome, neka zvone.
Spusti si te rolete prije nego ideš spavati, ova vrata možeš ostaviti pritvorena...
Ne spremaj tu deku, trebat će ti.
Hoćeš da ostanem?
Jedno je ostaviti svoju malu princezu u sobi do tvoje.
Ostaviti kćer studenticu samu u stanu u drugom gradu, različita je priča.
Došlo mi je da bacim jedan jastuk na pod, onako, u prolazu... da joj se nađe, ako klizne...
Zlatne niti poveznice.
Čvrstog tkanja i prekrasne rapsodije boja.
Poprečna letva, još jednom
Ništa više neće biti isto.
....
a još prije nekoliko dana nastojale smo dokučiti
da li je onaj što je uklesao glagoljicom
godinu otkrića Amerike
u zidinu crkve u Roču
mogao uopće pretpostaviti
koliko će taj njegov grafit trajati
i što će značiti svakome od nas
Post je objavljen 02.10.2007. u 17:32 sati.