
Ej ljudi! Evo mene napokon! =P
Nisam imala inspiracije!
Nebriniti znam ja da sam već dosadna s tom operacijom, ali nemogu prestati misliti o njoj!
Stalno nekak mislim da je dobro to što sam napravila, i prestala sam se opterečivati time, ali sada dolazi na red druga stvar! Možda vam nije jasno što pričam...pa da vam objasnim:U svom životu imam jako puno želja poput da budem sretna, imam sretnu i zdravu obitelj, da imam prijatelje i mnogo takvih stvari! Ali moje 3 najveće želje su slijedeće: 1. Da nemam klempave uši
2. Da nisam niska
3. Da nisam toliko debela!
Znam da vas stalno zamaram s tim, ali ja si jednostavno nemogu pomoći!
Evo sad mi se ostvarila 1. želja i operirana sam, ali nekako se ne osjećam svojom, osjećam se tako neprirodno...Ono što me mnogi zezaju zbogu ušiju i nemogu vezati rep, to mi je stvarno bilo neugodno, osjećala sam se neopisivo. I sada kada sam operirala uši nekako se osjećam neprirodno! Kao da to nisam ja! Želim Martu nazad! One njezine klempave uši! U jednom trenutku to pomislim, a u drugo Hvala ti Bože što si mi to podario, tu operaciju priuštio! Jednostavno neznam što da učinim! Imam par opcija! Jedna od njih je ta da budem sretna zato jer nemam više klempave uši, pa se bacim na mršavljene i počnem baviti košarkom da budem višlja i napokon nađem dečka i ostvarim si sve svoje želje ali se onda ne osjećam svojom ili druga opcija...neznam koja je druga! Možda da pričekam da uđem u pubertet pa ću si onda promjeniti i visinu i debljinu ili što? Jednostavno neshvaćam!
Zašto je Bog odabrao baš mene? Zašto ja moram misliti tako i tako se osjećati
Mislim da se previše zanemarujem takvim stvarima, ali me jenostavno sram kada mi netko viče debela ili klempava ili kepecu! Osjćam se poput nekog cvijeta koji raste sa strane, ali će i uvenuti sam u samoći! Jednostavno neopisivo!
Nadam se da ste razumijeli moj problem! Pošto vas sve jako volim nadam se da će te mi ostaviti u komentarima neki savjet, ali i glasovati za koji biste vi prijedlog uzeli..U slijedećem postu će biti rezultati! =( Ja i dalje vjerujem u Boga, volim svoju obitelj i svoje prijatelje i sve su to moje želje, ali me ove nekao jako brinu!
Pa svako tko pročita moj post neka me u komentarima napiše...Prvo ili drugo, ako niti jedno, neka onda savjetuje neku svoju metodu ili nešto drugo! Pusa ljudići! 

NAJVEĆI POZDRAV PORINU JER ON UVIJEK MENE POZDRAVI A JA NJEGA NE! ![]()





Post je objavljen 02.10.2007. u 14:29 sati.