Kako zbog tehničkih razloga nisam bio u prigodi odgovarati na komentare na moj predposljednji post o Ladanovoj reklami za City One, i kako je on izazvao znatnu pozornost i iznimno je čitan, nakon čega sam dao i nekoliko izjava i intervjua o “temi”, želim s vama podijeliti još nekoliko misli, kao svojevrsni odgovor na vaše komentare.
Naime, ja nisam niti a priori osudio niti podupro Ladanovu nesumnjivu reklamnu provokaciju. A da je riječ o provokaciji i odličnom marketinškom potezu, o tome nema sumnje, jer se o reklami govori, raspravlja, pišu se blogovi, snimaju emisije. S te je strane stvar dobro legla trgovcima, ali i javnosti koja se trznula iz posvemašnje nezainteresiranosti za jezik, kulturu, znanost i znanstvenike. Jer, priznajmo si sami koliko ladana, kada bi postojala javna mjera javne zainteresiranosti, vrijedi jedan mamić sa bogatim narodnim izričajem slanja ljudi na neka mjesta i pozivanja da se nabiju na neka druga, ili jedan đapić ili jedna vlatka, svejedno. Ako Ladana, kojega ne osuđujem, ali kao paradigmatičnu osobu jednoga “miljea”prosuđujem, ostavimo po strani s njegovim vrijednosnim, političkim ili ideološkim stavovima, i procjenjujemo isključivo motive, ciljeve i način, te posljedice njegove provokacije, onda je riječ o društvenoj pojavi. Riječ je o nama, a ne (samo) o Ladanu. Kao student filozofije, čitao sam njegove prijevode Aristotela, Ovidija, Descartesa, ali i Marcusea i Horkheimera, čija su razmišljanja o potrošačkom društvu i divljoj kapitalističkoj dehumanizaciji društva do danas nepremašena. Ako je to prevodio, a jest i to dobro, onda je i svojim približavanjem tih razmišljanja i sama sudjelovao u davanju nekih poruka. I to baš onih koji su ovom reklamom provocirani. Što je nagnalo jezikoznanca, jezikotvorca, leksikografa i polihistora, kako ga predstavljaju, na ovaj tip javne komunikacije, da li novac, da li egzibicionizam i samoreklamerstvo ili je pak motiv nešto sasvim drugo, ja ne znam. Mogao bih pretpostaviti da je gospodin Ladan, sklon netradicionalnim jezičnim strukturama, izričajima i iskazima, još jednom u svom ludičkom, zaigranom, pristupu jeziku, u kojemu prepoznaje vrijednost i vica i psovke i aforizma, i sam isprovocirao i poruzi izvrgnuo našu pretjeranu anglizaciju vlastitog jezika i nasprdao se našem oduševljenju novovjekovnim hramovima- trgovačkim centrima. Volio bih da je riječ o tome. Bila bi to zvonka pljuska društvu i bačena rukavica, koja nadilazi trivijalnost jedne reklame.
Post je objavljen 02.10.2007. u 11:57 sati.