UTJEHA KOSE
Gledao sam te sinoć. U snu. Tuznu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeca,
Na visokom odru, u agoniji svijeca,
Gotov da ti predam zivot kao zrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oci jasne
Odakle mi nekad bolji zivot sjao.
Sve bas, sve je mrtvo: oci, dah i ruke,
Sve što ocajanjem htjedoh da ozivim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja jos je bila ziva,
Pa mi rece: Miruj! U smrti se sniva.
Bio si premlad, ipak....
Pocivao u miru!
Falis mi Bracko...
Nadam se da ti je dusa sretna i odmorna gore...
Nadam se da nas nisi zaboravio...
Ma znam da nisi...
Vrijeme prolazi, sve se mjenja,samo se ne mjenja bolna spoznaja,odvratna istina kak te vise nema...
Ali sada si sa svojima...
Tatom i Andjelima...
Znam da pazis na nas...
I da odmaras svoju umornu dusu,na boljem,ljepsem mjestu...
Mjestu za Andjele...
Tamo gdje je sve mirno,sretno,nema tuge,nema brige ni boli...
...I know you are an Angel now, together we'll be someday...
Post je objavljen 02.10.2007. u 11:03 sati.