Sa stravom u koskama prisjećam se da sam onomad, kad su mi prije par godina u posjet dolazili Svadbasi i Sanjcho, umalo izgubila pun automobil prijatelja!
Čim su prešli austrijsko-češku granicu, tamo kod Mikulova, uključiše drugari Česky rozhlas i za manje od minute u neobuzdanom se smijehu skoro strovališe s autoputa!
Kak ćeš, recimo, imati češkog ljubavnika? Ili talijanskog, kad smo već kod jezika? Seks zahtijeva minimum ozbiljnosti, a to uz Jaroslava i Giovannia jednostavno ne bi išlo!
Meni je recimo, najmilije kad prelazim Vltavu i promatram galebove. Tada se uvijek sjetim unjkavog Olivera koji bi svoj najznamenitiji hit u češko-krunskim zemljama zavijao: "Moooooooj racekuuuuu"!
Drek bi to bio, a ne hit – if you ask me.
Nu, evo vam parapličko, nek vas voda s parapličkom nosi.
A u nastavku, još malo junaka s lokalne scene.
IZGUBLJENO-NAĐENO (6): Sretni dani sitnih podlosti
Kad smo bili mladi i pokvareni, jednog smo frenda u potaji zvali – Muharko.
Slatko smo mu se smijali iza leđa – Kolja, Zak, Bojko i ja.
A kad bi Bojko otišao – njega smo zvali Kamićko.
Post je objavljen 01.10.2007. u 23:36 sati.