Ispred mene kljuc od stana
na privjesku s malom narancastom klompicom.
Oko vrata, kljuc od stana
na bijeloj traci sa svijetlo plavim
IDFA slovima.
Boje Izraela.
Poceo sam ga nositi u srijedu.
Isao je dobro uz moju zelenu kosulju
Svedske vojske s koje su istrgane oznake cina.
Kao ne-narancasti znak pripadanja.
Zeleno-bijelo-Svijetlo plavo,
u mjesecu Ramazana.
Shalom Motherfuckers,
tako sam mislio medju svojom bliskoistocnom bracom.
Sad, kad nosim dvije kopije kljuca,
jasno mi je, golom kao uvijek: ja vise nista ne nosim.
Kljuc nosi mene.
Gol-man.
______
Ponedjeljak. Maria je jucer vratila kljuc.
"Don't call me or text me anymore." Mozda i bolje.
Telefon mi se mozda prisluskuje, a ja ne mogu znati tko je Maria, jer mi ona ne govori.
Ona se mi srami, mi amor.
Post je objavljen 01.10.2007. u 16:38 sati.