Marketing
7 glavnih grijeha
Sjedim tu a trebala bih sjediti negdje drugdje, za nekom knjigom ili skriprom recimo.
Već polako mrzim učenje, jedan sam ispit prošla, a onda još jedan nikako...sljedeći tjedan moram na dva pa se nadam da će bar nekaj upaliti.
Pomalo me pere neučenje i frustracije glede toga, ali to je zato kaj sam upala u tu neku glupu letargičnu fazu.
A bojala sam je se, znala sam da će se to dogoditi.
Vjerojatno ne bi da smijem zvrnjati okolo i da se smijem bavim svim i svačim, onda bi možda imala neke volje za ičim.
Mada eto, onda bi vjerojatno zvrnjala okolo a ne učila, ali nikad ne možeš znati kako bi bilo kad bi bilo.
Jako mi se sviđa ova bezbrižnost, sviđa jer netko drugi obavlja sve ono i brine o svem onome šo sam do sad trebala brinuti ja, pa ono, kad mi se ne da, nemam grižnju savjesti. I ne štrecne me kad netko nazove i pita "A kaj je sa onim...", sad bez pol frke kažem "Ne znam" i fino mi pri srcu. Do razine oholosti idem, jes, jes, sam vrh ljestvice grijeha.
A neće to još dugo, ne ne, to će se tolerirat još možda do kraja mjeseca, ali cijelih 31. dan...di ćeš bolje :-)
I bez obzira što je takvo vrijeme, bilo je detalja i situacija koje sam željela podijeliti s vama i zaslužile bi jedan divan post, ali i lijenost je jedan od 7 smrtnih grijeha, doduše zadnji, ali ne i najmanje strašan.
Čak sam i po dizajnima prestala mrdat, a kad sam izašla iz bolnice, naštancala sam 3-4, ne preveć zadovoljna njima ali iskoristit ću ih možda koji put, nije ništa za vas, da slučajno niste ni pomislili, svi su u Merlinka stilu. Hm, škrtost je na 2. mjestu na strašnoj ljestvici.
Žderem, žderem ko luda, i ako se vagi vjeruje udebljala sam se 5 kila, a možda je samo stvar u vagama.
Kako i ne bi kad stalno nekaj jedem, nisu ni ti keksi koje tamanim (jer samo njih smijem) dobri kad ih se njupa u ogrooomnim količinama. Prestrašno. 5-a točka smrtnosti.
Hm, ostaje još bludnost...hm...zar vam nisam rekla da sam po cijele dane doma i da nemam vremena nalaziti moguće objekte ili subjekte za ovaj pojam...pa ono...valjda me jedino to nije zadesilo ovih dana, mada se Smetalo trudilo itekako, nek čovjek bude rasipan, baš me briga ak ne štedi smsove na mene.
Šta mi još ostaje? Zavist i srditost.
Srditost me pere kad vidim kako su glupi ovi u Big Brotheru, nevjerojatno nešto, a zavist što je ovako normalna nisam na njihovom mjestu da zaradim bar nešto sitne love ne radeći ništa, ovako, samo jadna gubim dane na isto, a nitko mi niš ne plaća za to.
Gorit ću u paklu 
Post je objavljen 01.10.2007. u 16:16 sati.