(Göteborg,ljeto-jesen 1993.Slobodna rekonstrukcija Colicevih dnevnickih biljeski)
...Politicke,ratne i ekonomske izbjeglice koje su dolazile ranijih decenija u ovu zemlju nisu se mogli mjeriti s Bosancima.Bilo da je rijec o izbjeglicama iz juznoamerickih,africkih,ili zemalja Srednjeg i Dalekog istoka,bilo da su u pitanju americki vojni dezerteri koji su odbili da ratuju u Vijetnamu.Bosanci su,pored toga sto su bili bolje obrazovani,dolazili iz Evrope i bilo im je puno lakse da se prilagode novoj sredini.To je bila njihova sansa.Tako je govorila Katarina,pokusavajuci da zainteresira Colica za razgovor o njihovoj buducnosti.
U Svedskoj.
Colic je,medjutim,odgovarao kako ne vjeruje da Svedi primjecuju razliku medju muhadzirima,niti je smatrao da uopce postoji neka bitna razlika medju strancima.Katarinine rijeci su mu zvucale kao sarena laza na koju se nije palio.Srecom,i dalje se palio na Katarinu i to je njoj,za pocetak,bilo dovoljno.
Tri sedmice nakon dolaska u Göteborg Colic je dobio poziv da se javi svedskim vlastima radi provjere identiteta.
Katarina mu je bila prevodilac i s naporom se suzdrzavala pred navalom smijeha sto ga je izazivala zbunjena faca sluzbenice ureda za strance koja im je bila dodijeljena kao asistent.Ona,iako ocigledno vrlo iskusna u radu s doseljenicima,nikad nije srela nijednog koji zna toliko mnogo podataka,historijskih licnosti,vaznih datuma...
Razgovor koji je trebao da bude formalno uzimanje osnovnih podataka o Colicu ubrzo se-nakon sto je asistentica upitala za njihov maternji jezik-pretvorio u pravo povijesno predavanje.Colic je inzistirao da se njegov jezik zove bosanski,a na formularu koji je asistentica ispunjavala takva oznaka za jezik ljudi iz bivse Jugoslavije nije postojala.
Neko ko dolazi s tih prostora mogao je govoriti srpsko-hrvatski,makedonski,slovenski ili albanski.Tako je to bilo sluzbeno.Colic se,medjutim,raspricao o historijatu naziva tog jezika sto je dijelio sudbinu zemlje kojoj je zla kob donijela vise dogadjaja i vise historije,nego joj je moglo stati pod kozu.Govorio je o srednjevjekovnom bosanskom kraljevstvu u kome se jezik u svim dokumentima nazivao bosanski,o bosansko-turskom rjecniku nastalom jos u 17.stoljecu,o spisima bosanskih franjevaca koji su uvijek pisali i govorili da je njihov jezik bosanski,o Austro-Ugarskoj monarhiji kad se u Becu priznavao bosanski jezik,o tome kako je bosanski jednostavno ukinut dekretom 1908.godine,ali se zadrzao u narodu...
Katarina je imala poteskoca da-kombinirajuci engleski i svedski,kojeg je vec bila dobro savladala-precizno prevede sve Coliceve misli i podatke.Konacno,Colic je rekao da bi ga veoma neprijatno iznenadilo kad bi mu pravo da imenuje svoj jezik kako zeli bilo uskraceno u jednoj istinski demokratskoj zemlji,kakvu je Svedsku oduvijek smatrao.Porijeklo,zivotna sudbina i edukacija ucinili su da Colic politicki bude ljevicar.Htio ne htio,govorio je,ako studirate na jednom komunistickom univerzitetu-gdje su predavaci cak i tumacenje matematike ili fizike pokusavali da zasnuju na marksizmu!-obavezno vas oduseve lijeve ideje.Ali,s druge strane,u praksi bivse Jugoslavije,u zivotu,vidite da to ne funkcionira bas onako kako to pise u knjigama.Izmedju sirotinje i bogatih i dalje ne postoji snazna srednja klasa koja bi smanjivala razliku izmedju njih,a ideal drustva socijalne pravde trebalo bi da je upravo sto mocnija i sto brojnija srednja klasa,u cije bi se pripadnike,na osnovi postena rada,stalno regrutiralo sve vise siromasnih,dok ih ne bi potpuno nestalo.Zato smo,govorio je Colic,svi mi studenti,koji smo promisljali o svijetu oko sebe i koji smo uglavnom dolazili iz proleterske klase,sanjali o Svedskoj,a Olaf Palme bio nam je politicki ideal.U toj zemlji,predvodjenoj tim covjekom,vidjeli smo dokaz da socijalizam nije utopija.Pa,i kad su ga ubili,to nam se,
zbog nacina na koji se to desilo,ucinilo kao jos jedna potvrda da smo bili u pravu.U zemlji u kojoj smo zivjeli bilo je nezamislivo da politicar-makar i ne spadao u one vrhunskog ranga i polozaja-bez ikakve pompeznosti,cak i bez pratnje,zalazi na mjesta gdje se okuplja obican svijet!A Palmea su usmrtili dok se,kao najobicniji gradjanin,sa zenom vracao iz kina.
Potom je Colic govorio nesto o svedskim kraljevima,dolasku krscanstva u tu zemlju,tridesetogodisnjem protestantsko-katolickom ratu,velikom i tragicnom svedskom porazu protiv Rusa,zatim o njenim krvavim ratovima sa susjedima,nakon cega je Svedska,od militaristicke sile,nekad najmocnije u Evropi,krenula putem mira koji je,u konacnici,rezultirao sadasnjim demokratskim ustrojem.Nije to jedini primjer u povijesti kad se nekoj naciji vise isplatio poraz od pobjede.Asistentica je,shvativsi da je vrijeme predvidjeno za razgovor s ovim klijentom davno isteklo,upisala da je Colicev maternji jezik bosanski i rutinski presla preko ostalih pitanja.Ne krijuci da je Colic ostavio upecatljiv dojam na nju,pozeljela mu je srecu u novoj zemlji,upitavsi ga na kraju da li planira graditi novi zivot u Svedskoj,ili se misli vratiti u Bosnu,ako rat stane?
Katarininim tijelom zastrujala je lagahna strepnja,dok se Colic dvoumio oko odgovora.Nije joj bilo lakse ni kad je rekao da,zapravo,ne zna zeli li ostati ili se vratiti...
(Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")
Post je objavljen 01.10.2007. u 15:03 sati.