Marketing
Koncizno. :)
Našla se 3 giganta na jednom mjestu.
Ovog mjeseca imam 10godišnjicu. Naime, s 14 sam mutirala. S 14 sam regrutirana. Od 14. se bavim pjevanjem. Za koncert u Splitu sam saznala prije par mjeseci kad mi je završila zadnja sezona, a počelo se raspravljati o novoj.
Onda je na red došla Irska, pa dolazak doma, pa 6 tjedana dnevnog 5-8 sati soliranja nad knjigom što je rezultiralo: prolaskom 3 ispita, manjkom 5 kila, velikom količinom stresa, zapravo abnormalnom količinom stresa, razmišljanje o jednokratnom nabavljanju dopa da nađem nirvanu (pa sam odbila tu misao jer bi se vjerojatno navukla na žuto), odbijanje svih vrsta poslova – što dovodi do besparice, žešćom svađom sa Seanom, aktivno razmišljanje o ponovnom solo životu jer sam pukla i jer sam se sterala u kut. Napokon.
I kao rekla sam si, neću ići van, neći ići nikuda, bolje biti doma, pizdit nad skriptom, nabijati si neuroze, šizit na mjesec, šizit na pms, biti asocijalna, ne dotaknut alkohol, par puta obići baku, par puta navratiti do Tine, jednom do Anuk, 0 puta do Palmine, i skužit da 2 godine svog života nisam vidjela more.
A more volim. Mada ne volim ljeta. I onda je to sve završilo.
I ja sam se našla u Splitu. Mamurna, jer sam se noć ranije pomalo sašila kod Tine. Ovim putem zahvaljujem Juti na pivama. A kad sam došla doma, zaspala sam snom pijanog pravednika, opće zaboravljajući da slijedeći dan moram na put.
Koji je bio zanimljiv. Ljuljao se na strane, ''ja pratim mamurluk, mamurluk prati mene'', i kad sam nakon Učke vidjela more, shvatila sam kako mi je to sve falilo. Ne ljetni šušur, odista ne volim te godišnje migracije, a mirna ljeta nikad nisam imala: 1. krivi izbor društva, 2. potreba za soliranjem, 3. potreba da što više vidim, 4. potreba da s nekim zabrijem (dani do dvadesetdruge godine), 5. veza koja mi se bazira na relaciji Irska-kontinentalna Hrvatska.
I kad sam u subotu bosom nogom prošla po plaži, jer sam zabrijala da je hladno pa sam ponjela zimsku odjeću umjesto badića, uvukla sam se u mir koji nisam osjetila jako dugo. Kao i javljanje potrebe za nekim drugim stvarima. Uvijek istima.
Navečer je bio dogovoren dejt: gospođa Rubia Despues i gospođa Spalata. I moje prvo blogersko, kao što reće žena, defloriranje. Kao prema verbalnom opisu blogerica, trebala sam izabrati malo manje opasno područje, jer kao naime prva je ono blogerska aždaja, a druga me pozvala na Norah Jones prije par mjeseci, ali sam odbila. Nisam još bila spremna pokazati svoje pravo ja. Ono koje nosi hlače, češlja kosu sa strane, i zapravo se zove Marko, ali ima krizu identiteta. :)
Njih dvije su uletile u prostoriju, kasneći, mada mojom krivicom, jer je koncert bio zakazan pola sata ranije. I dok sam se ja borila za zrak, one su sjele. Pa smo se odmjerile: bang bang. Ti si viša, ne ti si viša, ne ti si, a sve tri, giganti. Ni jedna nikad nije prismrdila potpeticama.
Od početka sam bila dobro raspoložena jer sam imala dobar startni feeling što sam odlučila da se s njima želim upoznati. Znala sam da ću opisati ovo na blogu, samo nisam točno znala kako bi krenula s temom, jer bitna mi je. Najviše zbog toga što ja prema blogu imam drugačiji pristup od njih dvije. Jer sam ja određene stvari svog života ublažavala (kosu češljanu sa strane :), i jer nekako nisam imala te 'borbe' s blog vjetrenjačama.
Dok se jedna od tih vjetrenjača, po mom mišljenu zove, splitski mentalitet. Mislila sam da ću propustiti ovaj dio, ali ne bi bila iskrena.
Po prirodi si volim pomalo zadramit stvari: ako dovoljno vjeruješ u nešto, stvari ti se obistine. Kod mene se dogodio taj efekt što sam se pomoću bloga dodatno zbližila sa svojim prijateljima koji neke stvari od mene nisu imali tako crno na bijelo, i to mi je doneslo jedan korak naprijed u komunikaciji, jer sam osjećala potporu, nazovimo to tako, da i dalje pišem. Pa i jesam.
Na neki diplomatski način, ali zapravo se još nisam naučila pokazati zube, radije ja to diplomacijom (i unutarnjim pižđenjem). Zato mi je dobrodošlo upoznavanje s ove dvije cure: jer smo potekle iz potpuno različitih sredina, a sviđaju mi se, fakat mi se sviđaju.
No, iskreno ja sebe ne bi mogla vidjeti u tom gradu. Split ima tu jednu određenu tendenciju isticanja, određene stvari koje kod mene ne prolaze. Kliše, ali nije čudo što glazbenjaci i sportaši masovno dolaze iz Splita i što imaju stav ko mule – tvrdoglavo vjeruju. Grad te forsira da se istakneš, jer mislim da te vrlo lako odvuče to the dark side. Što nije samo problem grada, već i same države. Jer je grad zaista pun čobana, i pozerica.
Pa smo se našle na šanku birca, gdje je votka bila razvodnjena, i gdje su nas nakon sat vremena počele opako peći oči od dima. Pa smo se provozale. Gegu sam išarmirala, njegov pogled mi je došao ravno do trojčica. :)
I našle se na Žnjanu, na fukodromu, gdje su oko nas zujale dugonoge ptičice, ''Valjda nije dobila, pa sad mora pješice do grada.'', dok su se u autima oko nas polako počela zamagljivati stakla, a ako smo zažmirile na jedno oko, mogle smo vidjeti i određena gibanja, dok je Rubia u roku od pola sata obavila dva maestralna pišanja. Pokraj kotača, a strašno je fina dama. :)
Što želim reći cijelo vrijeme. Ako nešto volim, to je okružit se iskrenim ljudima. Jer i sama pokušavam biti što iskrenija prema sebi. I da volim da se ljudi osjećaju ugodno u mom društvu, i da nemam osjećaj da se moram nadmetati s nekim da dođem do riječi, a da to nije, ''ajme i ja tako mislim, mora da smo si na istoj valnoj''.
Možda je to krenulo ok od početka jer nisam imala očekivanja. Od tih svih stresova u posljednje vrijeme nisam si htjela nabiti još jedan, a da nije potreban: upoznat osobe koje se skrivaju iza dva blog naziva.
A žene smo. A žene znaju biti teške i komplicirane. Što mislim da sve tri jesmo, jer na kraju krajeva, svaka od nas ima svoju priču. Koja je u određenim granicama dana na javni uvid.
No, ima jedna stvar koju volim: upoznat nekoga i zbog tog nekog imat dobru vibru. A s njih dvije sam baš imala.
Nas 3 giganta. Nikad se nisam našla u društvu cura koje su moje visine. Nije bed, nismo kult, ali zanimljivo mi je to bilo. Zanimljivo mi je i bilo što je razgovor zaista fluidno tekao, i kad su se dotakle teške teme i kad je bio čavrlj, čavrlj.
Jer ja sam isto dosta sebe zatvorila posljednjih godina. Jer sam si nekako skupila ljude s kojima mogu biti lucidna, ali mogu biti i manijakalna. I onda se stvori jedan odnos, jer sam dosta čistke napravila s ljudima, i jer mi se ne da više uplitat u neke trivijalne odnose, od kojih ja zapravo osobno, nemam apsolutno ništa, a od tih kava s vremena na vrijeme nikad nisam bila. (Kliše studentskih dana – iz ničega u prazno.)
No, zbog nekih novih ljudi, jer mijena je jedina konstantna, (mada je Spalata dama od aforizama :) dobiješ nove uvide. A da zrače posebnošću, jer fejkere ne podnosim.
Tako da sam, iako polugluha došla doma, zaspala mirnim snom, jer kvaliteta je ono što tražim kod novih osoba za koje bi htjela da mi se nađu u životu. Pa nitko na kraju i ne očekuje vrli novi svijet, ali razmjenu iskustava i dubinu svakako da.
U svakom slučaju, vikend po mojoj mjeri. Da sam otišla u ona ''narodnjačka krkanska mjesta'', bilo bi previše, haha, no, fukodrome volim, te uz Ruby koja je teža dobrica, i koja frflja (ali priznajem bilo je 3 ujutro :), i puši ko Turčin, mada sam njene cice vidjela tako da sam par puta kao slučajno skrenula pogledom i kad mi je na kraju pokazala rozi grudnjak, jer obadvije nosimo La Senzu. Meni nije smetalo kad je mene ispipkala, no, nemoš jebiga reć, daj još malo. :) A Spalatica je baš jedno milo biće. Strašno relaksira.
Vice versa. :)
Post je objavljen 01.10.2007. u 14:27 sati.