Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pianissimo

Marketing

Tornjevi

tornjeviTornjevi su jedna od najdivnijih građevina na Onoj Strani. U sljedećem poglavlju opisat ću njih i njihovu funkciju među stanovnicima. A zasad ćemo se usmjeriti na razlog zbog kojeg se nalaze među ulaznim zgradama koje nam žele dobrodošlicu Doma.

Tornjevi služe za posebnu kategoriju novopristiglih duša sa zemlje, duše čije su okolnosti smrti bile ekstremne za usmjeravanje ili čahurenje da bi im učinkovito pomogli i izliječili ih.

Duše koje pristižu na Onu Stranu veoma su zbunjeni, dezorijentirani ili poremećeni pa zbog strašne situacije koja je izvan njihove kontrole ne mogu iskusiti mir i radost Doma. Potrebno ih je „deprogramirati“ i ponovo uvesti u razum i identitet koji im pripada. To su ratni zarobljenici koji su umrli u zatočeništvu nakon što su im isprani mozgovi i nakon što su mučeni; mnoge žrtve holokausta; nekoliko žena koje su izgorjele na lomači tjiekom suđenja vješticama u Salemu, rastrgane između ljubavi za Boga i stalnih optužaba da su zle; Ivana Orleanska; neke od najtežih žrtava Alzheimera i drugih bolesti koje duboko utječu na mozak. Zapravo tko nije bio u stanju razumjeti gdje se nalazi i tko je u trenutku smrti, jer je to spriječila vanjska sila, duhovni savjetnici odmah odvode u tornjeve i uz njih je vrlo često bliska osoba dok se oporavljaju.

Proces deprogramiranja na Onoj strani je sofisticirana verzija procesa deprogramiranja na zemlji. Najbolji liječnici osiguravaju stalno, blago liječenje i često duhovni savjetnici, bliske osobe i liječnici iznova stvaraju mjesto rođenja duha, dom iz djetinjstva ili neko drugo poznato mjesto, sigurno i puno ljubavi dok se liječenje nastavlja tako dugo koliko je duhu potrebno da se privikne na činjenicu da je ponovo Doma, s potpunim sjećanjem na svoj identitet, život koji je upravo završio i živote koji su mu prethodili tako da se njegovo vječno, radosno putovanje može nastaviti netaknuto.

Očito, svi se mi nadamo mirnom, sretnom prolazu za sebe i nađe najdraže kroz tunel odavde do One Strane. Iz razloga o kojima smo upravo raspravljali, to se ne događa uvijek. Ali, dok je vrijedno biti obaviješten o različitim koracima kroz koje ćemo možda morati proći kada stignemo, mnogo je važnije usmjeriti se na bitno: svaki duh koji se vraća Doma odmah je prihvaćen i za njega se brinu od trenutka kada je prešao iz obližnje dimenzije, i svaki duh koji se vraća Doma konačno će se naći u ekstazi Božjeg sigurno zagrljaja.

A postoji i vrlo stvaran, vrlo snažan problem nama bliskih osoba koje smo ostavili za sobom. Čak ni ekstaza Doma nije toliko neodoljiva da bi umanjila ljubav; samo je proširuje, produbljuje i čini svetom tako da postajemo dio naših najdražih baš kao što su oni bili dio nas kada smo otišli. Nisam sigurna da sam uopće počela pronicati tu istinu sve dok je nisam iskusila iz prve ruke.

Možda mislite da se kao vidovnjakinja ne bih trebala toliko brinuti. Nisam te sreće. Što sam nekome bliže, više gubim objektivnost. Što više gubim objektivnost, sve sam manje vidovita jer me ometa moj emocionalni angažman. Zato je bilo ugodno iznenađenje otkriti da sam u trenutku kada sam se našla u tunelu, na putu za Onu Stranu, osjetila samo čistu moć ljubavi bez ikakvih briga. Ne mogu tvrditi da sam bila u stanju ponovo stvoriti tu nevjerojatnu jasnoću kada sam se vratila, ali sigurno je da neprestano ulažem puno napora.

Kao što smo vidjeli, nije svaki duh toliko sretan kao što sam bila ja da odmah osjeti takav duševni mir. Ali, svakome je duhu zajamčeno da će prije ili poslije poronaći takav duševni mir iz nekoliko dobrih razloga. Kao prvo, ne može se dovoljno istaknuti da je Ona Strana, a ne zemlja, naš pravi Dom. Odatle smo svi došli i naše putovanje tamo povratak je na poznato mjesto gdje imamo potupno sjećanje o tome zašto smo nakratko otišli i što smo se nadali da ćemo postići. To nam pruža perspektivu o svemu i svakome koga smo upoznali na zemlji i možemo se jedino moliti da to dosegnemo dok ovdje prolazimo kroz ono što mi smiješno nazivamo „život“. S perspektivom dolazi razumijevanje, prihvaćanje nas samih i postupaka naših bližnjih nad kojima nastavljamo bdjeti.

Drugi razlog koji omogućuje da dođemo do ljubavi bez briga jest taj što na Onoj Strani imamo pristup ne samo kartama koje smo za svoje putovanje daleko od Doma sami sastavili, nego također imamo pristup kartama naših bližnjih. Na primjer, kao majka ovdje na zemlji često me zabrinjavala činjenica da se moja dva sina nekoliko godina nisu baš slagali. Vjerujte mi da nisam iznevjerila ničije povjerenje kada sam to rekla. Oni bi potvrdili svoje međusobne trzavice i zasigurno bi se složili da sam se ja brinula zbog toga mnogo više nego oni i željeli su da prestanem. Istina je da me to nije nimalo opterećivalo dok sam prolazila kroz tunel i bit ću još manje zabrinuta kada stignem Doma zato što ću biti u stanju fizički izvući obje njihove karte i točno vidjeti zašto su njih dvojica izabrali da budu braća koja se ne slažu, a čak ću saznati kako će ovo poglavlje njihovih vječnih života završiti. Ako to želimo, svi možemo pročitati svaku pojedinost života koju je svaki od naših bližnjih odredio za sebe s time da nam je svrha putova koji su izabrali kristalno jasna dok ih čitamo. A što nas može potpunije umiriti od odgovora na pitanje „Zašto?“. A da sam mogla pregledati njihove karte dok sam bila tamo, vidjela bih da će se moji sinovi pomiriti, jednostavno i dostojanstveno, u svoje vrijeme, bez moje pomoći, njihove će žene ponovo postati prijateljice, a moji će lijepi unuci napredovati u skladnom odnosu svojih roditelja.

Na kraju se moramo vratiti činjenici da na Onoj Strani, gdje je vječnost realnost, ne postoji vrijeme. Tako, neovisno o tome koliko su zemaljskih godina vaši najdraži odredili da traje njihov život, iz našeg nadmoćnoga gledišta Doma, oni će ponovo s nama biti u trenu, a u međuvremenu čak i njihove najdramatičnije traume na zemlji završit će dok trepnu okom.


Post je objavljen 01.10.2007. u 13:28 sati.