Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pianissimo

Marketing

Stroj za čitanje i Dvorana Mudrosti.

stroj za citanje
Rečenica "cijeli mi je život proletio pred očima" postala je gotovo eufemizam za bliski susret sa smrću. Ali, to je zapravo ono što se dogodi na Onoj Strani u tihom miru svete sobe, u Dvorani mudrosti.
Na sredini sobe usred kruga od mramornih klupa na kojima sjedimo, nalazi se stroj za čitanje, zapravo golema kupola od svijetloplavog stakla. U njoj vidimo sve događaje u našem životu, gotovo kao da gledamo film, ali u trodimenzionalnom hologramskom obliku, pa bez obzira na to kako se krećemo oko kupole možemo vidjeti svaki trenutak, dobar ili loš, pravi ili krivi, vrhunac pad, savršeno jasno.

Još se sjećam razgovora s Francine o stroju za čitanje i mojeg sumnjičavog pitanja:"Zar za pregled cijelog našeg života ne treba jako mnogo vremena?" Ona je već umorna od toga što me mora podsjećati da je vrijeme zemaljska opsesija. U stvarnosti Doma vrijeme ne postoji.
Tu tvrdnju o Onoj Strani čula sam tisuću puta i iako je prihvaćam kao činjenicu, čini mi se da ju gotovo nije moguće razumjeti. Slika kojom mogu djelomično predstaviti nepostojanje vremena je zemaljska: mi vrijeme vidimo kao ravnu crtu koja ima početak, sredinu i kraj dok je na Onoj Strani ono savršeni krug, vodoravan, umjesto okomit pa ga se ne shvaća kao da ima vrhu ili dno, niti ima početak ili kraj. Ako vam to ne pomogne, razumijevanje vam može olakšati usporedba s kasinom u Las Vegasu. Ondje nema satova ni kalendara, stalno je svjetlo i ono je uvijek i potpuno isto, nema zamjetne razlike u razini aktivnosti bez obzira na to koje je vrijeme, a ako tamo ostanete dovoljno dugo, možete zaista izgubiti osjećaj je li vani dan ili noć ili čak koji je dan. Osjećam se malo glupo ako kasino uspoređujem s rajem, ali istina je da na oba mjesta prošlost, sadašnjost i budućnost nemaju značenje, umjesto toga sve je "sada".

I tako, imajući to na umu, najbolje što možemo pregledavamo naše živote i činimo to koliko god nam je potrebno, a nekim se dijelovima vraćamo uvijek iznova. To što nam to "oduzima vrijeme" jednostavno nije problem na mjestu na kojem vrijeme ne postoji, a stroj za čitanje bitan je pomak u vječnom napretku našeg duha.

Ovo ćemo dublje razmatrati u sljedećim poglavljima, ali kada napustimo Onu Stranu zbog još jedne inkarnacije, ovdje stižemo kako bismo svladali određene izazove i postigli određene ciljeve, a detaljnu kartu naših sljedećih života sastavljamo kako bi nam pomogla da ostvarimo tu namjeru. Tijekom našeg iskustva sa strojem za čitanje imamo prednost savršenog pamćenja karte koju smo ispisali u ozračju u kojem ne postoji negativnost, a zrak koji udišemo ispunjen je Božjom bezuvjetnom ljubavlju i razumijevanjem. Ne gledajući naše živote kroz zemaljske oči, nego sa stajališta potpune, iskrene pravednosti, znači da ne vidmo samo ono što smo učinili s novoga gledišta, nego ljude oko sebe vidimo i s razumijevanjem koje im možda nismo mogli pružiti kada im je to trebalo.
To je kritična točka zbog onoga koji sudi o životu koji smo upravo završili. To nije Bog, nti naš duhovni savjetnik. To smo mi. Mi sudimo sami sebi, svojim pobjedama i porazima, svojoj ljudskosti ili nehumanosti, svojim dobrim djelima ili sebičnosti, svojim trenutcima hrabrosti ili straha, a iznad svega koliko smo uspješno izvršili ciljeve koje smo si zadali i koji su nas potaknuli da izaberemo napustiti Dom. To je najstroži sud pred kojim se možemo naći, jer kao što na Onoj strani ne postoji negativnost, ne prostoji ni obrana tjerana egom i samoopravdavanje koje nas sprečava da se suočimo s istinom o našim djelima dok smo na zemlji. Naš duhovni savjetnik koji je uz nas dok promatramo naš zemaljski život, tješit će nas tijekom teških razdoblja, ali konačnu odluku o tome jesmo li uspjeli ili nismo donosimo sami.

Pomislite: svaka riječ, svako djelo, svaki put kad smo nekome mogli pomoći, a umjesto toga smo mu okrenuli leđa, svaka sitničava, mala ljutnja koju smo priredili kada nešto ne bi išlo kako smo htjeli, odigrat će se pred našim očima na stroju za čitanje. Ako vam se ta pomisao sviđa, izvrsno za vas. U suprotnom, vjerujte mi, ako samo pomislite na stroj za čitanje mogli biste bitno promijeniti svoj dan.

Kako kažu Francine i klijenti koju su svoja iskustva sa strojem za čitanje opisali ili kroz regresiju ili kroz astralna putovanja, velika većina nas ga napusti s osjećajem zabrinutosti, s osjećajem, ponekad nejasnim, a ponekad vrlo snažnim, da nismo završili posao. Čudno, ali čini se da nisu velike pogreške koje smo učinili one koje se zadržavaju najsnažnije u našim misilma, nego su to trenuci kad smo pružili malo, a mogli smo učiniti mnogo više: prijatelju u nevolji kojem smo poklonili samo trenutak pozornosti u prolazu, a bili smo previše zauzeti da ga posjetimo i suosjećajno zagrlimo; stariji stranac s previše vrećica kojeg smo ljubazno pozdravili, a da mu nismo ponudili da ponesemo njegove stvari do automobila; izgubljeno dijete u trgovačkom centru za koje smo bili zabrinuti, ali nismo ostali s njim dok se ponovo nije našlo na sigurnom sa svojim roditeljima; zalutali kućni ljubimac kojem nismo imali vremena pogledati pločicu i odvesti ga kući; ili dobrotvorna akcija za koju nismo dali onih dvadeset dolara jer bismo ih možda poslije željeli potrošiti na kino.
U trenutku otrežnjenja, kada napuštamo stroj za čitanje, počinjemo razmišljati o mogućnosti da se vratimo na zemlju. I upravo zato što je njegov utjecaj na nas tako dubok, to je važnije da iskusimo sljedeći korak u našem povratku na Onu Stranu.
Dvorana Mudrosti



preuzeto iz knjige "Život na Onoj Strani", autorice Sylvia Browne, Zagreb, 2006. god.


Post je objavljen 01.10.2007. u 13:07 sati.