Marketing
Vodenica - šumska zabit najgore vrste
Nakon što smo završili s Vinicom, preostala nam je još jedino Vodenica. Za Vodenicu smo trebali krenuti autom prema Ozlju. Radi se o području između Kupe i Dobre. Navodno okolo ima dvoraca, no, ništa od toga nismo uspjeli vidjeti (osim dvorca u samom Ozlju gdje smo se kasnije odvezli).
Jedine lijepe fotke s ovog puta su one - gljiva! 
Odlučili smo krenuti putem koji opisuju dr. Poljak i suradnici. Prema Hrašću cestom, kad uđete u selo u središtu je dvorac i račvanje lijevo-desno. Krenite desno prema Velikom Erjavcu. Prije samog ulaska u Veliki Erjavec zaustavljate se i parkirate (ne ulazite u selo!). Naime, u jednom trenutku, nakon jedno pola kilometra-kilometar od Hrašća ima jedan jedini jako oštri zavoj u desno. S ceste se vidi okrugla markacija. Tu parkirajte. Odmah ulazite u šumu. Blato, blato, blato. Vidici ništa. Noge teške od gojzerica punih blata.
Jesam spomenula užasno blato? 
Ma, dobro, znam... blato je standardni dio planinarskog folklora u ovo doba godine, ali nisam izdržala da ne prokomentiram. 
Zbog čeg smo najviše 'poludjeli' je jedna rečenica iz knjige dr. Poljaka
'Iako nema markacija, orijentacija je jednostavna zbog osamljenosti gore.'
Prvo, ne znam kako itko može reći da ne treba markacija u šumi? Pa ako je igdje potrebna onda je u šumi. Nismo na ćelavom dijelu Velebita, pobogu, da vidiš jasno gdje ideš! Drugo, orijentacija uopće nije jednostavna! Mi smo, recimo, mislili da se penjemo na brdo ravno, a ispalo je da zapravo krećemo ulijevo preko nekog prijevoja i tek iza toga nas je čekao vrh (vidi zadnju fotku). Treće, nema "osamljenosti gore", sve je šumetina ne vidite prst pred nosom. Ako vam kažem da mene to sve skupa nije nerviralo, ali da članove moje posade je, onda morate znati da je atmosfera bila prilično napeta, hehe... Naime, poludjeli su oni najmirniji. 
Kritike su padale na sve strane. Od toga zašto je ova zabit uvrštena u HPO, do toga gdje su markacisti.
Mišljenja sam da su ovakve su pr*pi*dine postavljene samo zato da bi se puno više cijenili sve ostalo. 
A i ovako ćemo bar pamtiti Vodenicu! One prosječne lako možeš smetnuti s uma ili pomiješati. Ovo se pamti!
Pogledajte, recimo, ovaj dio puta. Dakle, logično je da nastavljate ulijevo, jer neko vrijeme već hodate glavnom šumarskom cestom. Nigdje nikakve markacije, ovo je glavni planinarski put, ne? Eeee, zeznuli ste se, jer put vodi zapravo udesno, u ovaj šumski neobilježeni krš drveća i drugog raslinja. Malo morate i razmišljati dok planinarite, a ne samo upri ravno, a da drugi (pr. markacisti) rade umjesto tebe! Ccc! 
Morate se staviti u um markaciste kad ste na terenu!! A i ovako je puno zanimljivije nego kad vam je sve na tacni, ne? 
Jel netko vodi djecu da mu pomognu kad ide markirati?
Mene to, zapravo, sve skupa više zabavljalo. Valjda obrambeni mehanizmi.
Iako je Poljakova knjiga updatena (2007.), neki podaci baš nisu. Tako morate znati da "mlada brezova šuma" koju spominje u rubrici "Hrašće-Vodenica 1h" više nije tako mlada. Zapravo, takve komentare ne treba ni unositi ako se ne misli sve temeljito osvježiti u knjizi. I markacije, ipak, postoje, a ne kako Poljak piše "nema markacija". Nakon hodanja, tu i tamo gubljenja zbog manjka markacija, ali na to smo sad već navikli, došli smo do vrha. Oko vrha brezova šuma u-najboljim-godinama. 
U trku protrčali ledinom i pobjegli glavom-bez-obzira iz ove šumetine. 
Evo što je u tom trku snimljeno!
E da! Žig je začuđujuće lijep kad smo ga opalili u dnevnike. To je JEDINO što se isplati pogledati na vrhu Vodenice. Žig. Pa smo ga i lupili. Ostalo je sve ajoj.
Možda post i je malo pretjerivanje, očekujte najgore pa kad dođete tamo možda vas, ipak, nešto ugodno iznenadi. 
Za kraj, pogledajte scenu s mjesta gdje smo parkirali...
Markacija je odmah tu ravno ispred auta. I vodi vas u prvi mah čak udesno. Logično je, ako ćemo "orijentacija je laka", da je i vrh ravno ispred vas. Ali ne! Vrh je skrrrroz ulijevo. Vidite gdje strelica završava? E tu počinje mini-prijevoj, a vrh je iza i ne vidi se uopće s mjesta gdje ste parkirali. No, dobro... daj, više, da se maknem s ovog posta! 
| Vrh: 537 m Markacije: Detaljno opisane u postu. Loše. Žig: Odličan i osiguran. Vrijeme do vrha: A ne znam, jedno sat do gore. Pažljivo smo i nazad hodali zbog blata. Dosta se zadržali. Opasnosti: Blato i loše markacije. Životinje: Ptičice. Vidikovac:  Sve u svemu: Ozalj će sve popraviti. |
Post je objavljen 05.10.2007. u 08:56 sati.