Na mojim izložbama ljudi me često pitaju
-„Komunicirate li vi s Anđelima, vidite li ih?“
Oh, kako u tim trenucima poželim dati potvrdan odgovor, po mogućnosti još zapakiran u kakvu atraktivnu, efektnu priču kakve ljudi rado slušaju i koja je toliko prikladna ovom vremenu koje žudi za senzacijom.
Da ne govorim koliko bi meni porasla cijena!
Ipak, dosad sam nekako uspijevala odoljeti slatkoj napasti i iskreno odgovoriti
-„Anđele na žalost ne vidim, niti s njima komuniciram. Barem ne na način iz kojeg bi proizašla priča s granice stvarnosti.
Ali zato svim svojim bićem vjerujem u Njih, vjerujem u Njihovu prisutnost u svakodnevnom životu, vjerujem u njihovu spremnost da nam pomognu i vjerujem da znam raspoznati Njihove znakove i povremeno čak odgonetnuti poruke.
Prema svom senzibilitetu, pripadam onoj grupi ljudi koji osjećaju svoju okolinu svim osjetilima, otvoreni su, sve doživljavaju intenzivno i razmišljaju o onom što vide, osjete i dožive.“
Eto, to je najjednostavniji odgovor.
Prema mom osobnom uvjerenju Anđeli su energetska bića, izraz čiste ljubavi Tvorca koji ih je poslao da nadgledaju sve što je stvoreno, bdiju nad nama i budu nam na pomoći kad god ih zazovemo. Ipak, te silne i moćne energije čovjeku ostaju neshvatljive i „vidjeti“ ih mogu samo odabrani, a njih je daleko manje nego što se to predstavlja (a odmah ću reći da na moju žalost, ja nisam među njima).
Može ih se „vidjeti“ i u trenutku neke velike životne krize, fizičke ili psihičke, bolesti, i kroz san i snoviđenje i to uvijek u bljesku, titraju.
U jednom trenutku bila sam tom vrlo blizu ali o tome ću pisati drugom zgodom.
Mislim da ne postoji čovjek koji nije čuo za Anđele i koji o Njima nema neko svoje mišljenje.
Oni se spominju u svim velikim svjetskim religijama, zajednički su i kršćanima, i muslimanima i židovima, svi ih svojataju a oni nas zapravo sve spajaju.
Ali, krene li se u proučavanje i detaljniju studiju, vrlo brzo se iscrpe izvori. I sama sam brzo ustanovila da je potraga mukotrpna a izvori nedovoljni. Služila sam se svim što sam uspjela pronaći i što je bilo dostupno. Toga je bilo malo.
Ja u ovom uvodu ne bih pisala o anđeoskoj hijerarhiji i podjelama jer je sve to dostupno i može se pronaći u literaturi dostatno rastumačeno.
E, sad…..
Ako već nisam odabrana da mogu ponuditi kakvu priču o Anđelima od koje zastaje dah a ne želim ni govoriti o anđeoskim horovima jer smatram da je to sve već rečeno bolje nego što bih ja to mogla, zašto onda ovo uopće pišem?
Zato što iskreno u Anđele vjerujem i zato što mi kist često nije dovoljan.
Slikaru u meni oni su prelijepa lirska tema a mistiku….oni su jednostavno trenutak divljenja pred čudima univerzuma čiji su oni kruna i vrhunac.
Ovo će biti vrsta slikarskog dnevnika u kom ću pokušati u kratkim pričama ispričati kako su pojedini Anđeli naslikani, što je tome prethodilo i je li se priča određene tematike odvijala i dalje, nakon što je slika dovršena.
Ovo je poziv na putovanje…..
Post je objavljen 01.10.2007. u 10:51 sati.