Underworld - KLIK KLIK
Ispijeno je bilo naše snoviđenje,
ono nas je dočekivalo s
dobar dan,
a mi smo uvijek mislili na jutra
u kojima trgamo tapete sa zidova
i ližemo ostatke uraslih mrvica
iz večeri prije
Nismo ličili na sebe,
još manje na druge,
bujali smo kao bolest
ostavljena pred tuđim vratima
Hodali ulicama, tražili fontane
da nam okvase živote,
otvore usta
kako bismo pričali sa zidovima
dok nisu popucale vene
i poplavile ruke
Bili smo spremni na pokope
i titranje među pukotinama
u zemlji Gordogana
Sve dok me nije odvukao
lavež i zveket praznine
Nalik na strah,
izgledala je granica
koju sam prešla s tobom,
a onda se vratila - ti, ostao si
Mogla bih pričati o priviđenjima
koja me prate
i putovima kojima
više ne idem kad vjetar se pojača
i čupa iz mene najgore,
sve ono što podsjeća
na vrijeme beskrajnog žutila
bez sunca, bez snova
i voznog reda
Samo tuđe majice
koje viore između dvorišta
Post je objavljen 30.09.2007. u 23:59 sati.