Marketing
Moram spavat' anđele
Čim sam se probudio, obukao sam se i otišao do kioska. Htio sam kupiti uz novine, knjigu Ivane Brlić Mažuranić za 4 kune. Žena s djetetom je bila prije mene na redu i baš pitala za tu knjigu. Prodavačica je rekla, da će tek sutra biti. Kada nije bilo toga, odlučio sam kupiti časopis Meridijani. Čitao sam ga davno, dok se još zvao Hrvatski zemljopis i bio mi je baš super. Zadnji broj pročitao sam 2004. I nađem taj časopis i vidim na naslovnici moj Bjelovar. Vau! Kako sam bio sretan! Baš sam pomislio dan prije, kako još nikada nisu pisali o Bjelovaru. I tako u časopisu na desetak stranica ima o mom gradu s jako lijepim fotografijama. Čak sam pomislio, da je ljepše u časopisu, nego u stvarnosti. No, lijep je Bjelovar, lijepo je u njemu živjeti. Jučer je bio dan grada i 251. obljetnica osnutka. Najmlađi je grad u Hrvatskoj.
Razmišljao sam, da li da odem večeras na premijeru filma «Moram spavat' anđele». I otišao sam. Film je prikazan u sportskoj dvorani. Sniman je u Bjelovaru, pa je tu bila i premijera povodom dana grada. Mislio sam si na putu do tamo, koliko će ljudi doći, da li će se popuniti, možda će biti poluprazno. Nije se plaćala ulaznica, nego je svatko dao koliko je želio za jednu mladu curu, koja ima sarkom i mora ići na skupu operaciju u Beč. Kada sam ušao, sve je bilo puno kao u košnici! Stavili su i dodatne stolice, no i one su bile popunjene. Jedva sam našao mjesta za sjediti na rubu dvorane. Srećom, veliki je ekran, pa se dobro i odatle vidjelo. Film su najavile voditeljice Mirjana Hrga (Bjelovarčanka) i Nevena Rendeli. I ugasila su se svjetla i počeo je film. Radnja se odvija od 1970. do 1973. u Mostaru. Glavni likovi su dječak i njegova obitelj. Glume: Karlo Barbarić (dječak), Nataša Dorčić (majka), Goran Grgić (otac), Olga Pakalović (teta), Vera Zima (baka), Ksenija Marinković (rođakinja), Nives Ivanković (susjeda), Siniša Popović (nastavnik tjelesnog), Linda Begonja (učiteljica), Urša Raukar, Doris Šarić Kukuljica, Marija Borić, Bojan Navojec i dr. U filmu pjevača glumi Jole. Redatelj je Dejan Ačimović. Film je sniman u Bjelovar i na kraju u Zagrebu. Prepoznao sam sve lokacije: zgrada u kojoj žive, ulice, bolnica, škola, kino, kavana... Baš je to bio super osjećaj. Jedna zgrada, gdje je snimano je u mom susjedstvu i tamo sam bio puno puta.
Film se odvija iz perspektive dječaka. Ima mnogobrojnu obitelj. Roditelji mu se svađaju i nakon toga rastanu. Razlog je bio neslaganje, problemi u komunikaciji (usput majčina obitelj je pravoslavna, a očeva katolička, no to nije utjecalo na razvod). Oni su se voljeli, ali to više nije bilo to. I otac i majka su pokušali hodati s drugima, no kasnije su shvatili, da se ipak još vole i vratili se jedno drugome. U filmu ima i sporednih radnji, prikaz toga vremena (košarkaška utakmica Jugoslavija-SAD, plesnjaci, Hrvatsko proljeće, ženska emancipacija...) Majka se razboljela. Koliko sam shvatio, radilo se o nekoj ginekološkoj smetnji. U početku se nije činilo preozbiljno, no morala je na operaciju u Ljubljanu. Svi su bili uz nju. Sin je sate provodio uz njen krevet. Rekla mu je da ide: «Moram spavat' anđele». Kasnije je sin došao u njenu sobu, htio je nešto pitati, no majka je već bila mrtva. Poslije su otac, sin i baka vraćali se kući i svratili u Zagreb. Dječak je sjedio na klupu i čekao oca i baku. Čovjek na klupi mu je rekao nešto u stilu: Život je kao spomenar. Najviše nam u sjećanju ostanu oni, koji su imali najnespretniji rukopis. I tvoj rukopis će postupno biti sve manje čitak, no s vremenom ćeš ga zavoljeti, takvog kakav je. Početkom filma, djed je dječaku rekao: Nije bitno, koliko ćeš imati novaca, koji ćeš imati posao, bitni su ideali. Kada ih izgubiš i napustiš, kao da više ne živiš. Zanimljivo je, da u filmu nema nijedne psovke, nijedne scene seksa ni nasilja. Film je dobio na Filmskom festivali u Puli, nagrade za najbolju glavnu žensku ulogu (Nataša Dorčić), za najbolju sporednu žensku ulogu (Olga Pakalović) i za najbolju glazbu (Livio Morosin).
Nakon filma, na pozornicu su izašli gotovo svi glumci, koji su glumili u filmu i ostali koji su radili na filmu. Dobili su veliki pljesak. A rečeno je i koliko je novaca skupljeno za curu, koja mora ići na operaciju. Čak 91 000 kuna! Grad Bjelovar je još dodao 50 000 kuna, a redatelj je rekao, da ako ne bude dosta, da će on osobno skupiti ostalo.
Post je objavljen 30.09.2007. u 23:24 sati.