Bolje rečeno o Internet prijateljima. Prije samo dvadesetak godina ta je kategorija bila nepostojeća. A danas, pa danas je imate na svakom koraku. Možda sam malo čudan ali imam većinu mailova koje sam pisao i prije par godina. I uvijek nalazim istu rečenicu: mogli smo se upoznati, koliko pričamo i vrijeme je. Gdje su danas te osobe? Gdje se nalaze? Što rade, kako žive? Previše nepoznanica da bi mogao dati odgovore. Kako su ušli u moj život tako su i izašli iz njega, neprimjetno. Dakle, naletiš na nekog, počne priča, pa dalje i dalje, srca i duše se otvaraju, onda kada to sve dosegne neki maksimum slijedi pad. Polako ali sigurno čujete se sve manje, i na kraju nema više poruke, nema komunikacije, jedno poznanstvo je zamrlo. Baš se pitam koliko je poznanstava tako nestalo. Da li su onda bila prava? Bolja od realnih? I realna se rasplinu zašto ne bi ova imaginarna? No vjerujem da je Internet ipak kumovao tome da poznanstvo ne zaživi. Nego da umre, nestane, iščezne.
Danas, danas znam samo za malu šačicu ljudi koje sam znao nekada. Tu i tamo neki takav poznanik ili poznanica bljesnu kao munja i jave se. Ali ne sjećaš se više svega, više ti nije bitno, pričali ste onda, tada kada ste i ti i ona / on bili drugačiji, mlađi. Danas je nešto sasvim drugo, vrijeme je otišlo unaprijed i izbrisalo emocije. I tako upoznaješ nove, nestaju iz tvog života, zatihnu, jave se, upoznaješ nove…. Da ,taj magični krug.
Čini li vam se da sam tužan zbog toga? Možda i jesam, možda sam samo sjetan, možda mi je žao što nemam takvih poznanstava više jer na kraju krajeva mogu samo dobiti, a nikako izgubiti.
Noć je pala ranije, dan je kraći, sunce je već odavno zašlo. Podsjeća li me to da će i opet neka prijateljstva i poznanstva nestati u sutonu ove večeri. I sutra kada se probudim i kada otvorim oči, vidjet ću nove poznanike i izgubiti sjećanje na stare…
Do sutra…
Post je objavljen 30.09.2007. u 19:17 sati.