Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paix

Marketing

Čekam... Ili ne?

Image and video hosting by TinyPic

Čekanje. Jedna od mojih namrskijih riječi i stanja.

Rekla bih za sebe da sam strpljiva osoba. Ne planem lako i ne pucam po šavovima (osim u izvanrednim situacijama i onda je bolje svima da bježe). I zbog toga ne spadam u one koji psuju ili viču kad nekog ili nešto čekaju, ali dobijem neki istovremeno tužan i nervozan feeling kao da bez razloga nepovratno gubim dio svog života.

Npr. Šećem usred ulice s frendicom i ona sretne nekog i 20 minuta priča s njim/njom dok je ja sa strane čekam. Nesrpljiva osoba bi planula i ostavila je, ali ja dobijem taj osjećaj.

To je samo banalan primjer. Ali ima i većih. Cijeli život nam govore ''Premlad/a si, imaš vremena, strpi se malo, prerano ti je to, nemoj još, kud ti se žuri..'' Sve to stoji i važi, ali svi zaborave faktor kratkoće života. I što sad? Da slušamo ljude koji nam kažu da čekamo ili da slušamo one koji kažu da iskoristimo dan?
Ja obično iskoristim dan i onda sama snosim posljedice. Ili se isplati (i slušam druge kako sam dobro napravila) ili se opečem (i onda ih slušam kako mi drže prodike).

Očito nisam programirana za čekanje.
Ako želim neki odjevni predmet, kupim ga odmah ako si ga mogu priuštiti.
Ako me pozovu na spoj dva tjedna nakon prekida veze, idem. Što bude bude. Mora se probati.
Ako se s nekim posvađam, ne idem ljuta u krevet nego to riješim prije.


Ne želim se jednog dana probuditi i shvatiti da sam potratila vrijeme. Želim odmah naučiti što (ne) volim, koga (ne)volim, što (ne) želim od života tako da mogu vidjeti što izbaciti iz njega a što ostaviti tako da jednog dana ne žalim. I znam da sam zato nerazumljiva za neke ljude. Baš kao što znam i da ne ide uvijek po mom i da ponekad stvarno moram čekati na neke stvari, ali onda barem želim znati da ih čekam s razlogom.

I bez brige, tijekom te moje ''carpe diem'' manije ne donosim toliko prebrze odluke da ne stignem barem malkice razmisliti. Na kraju svega, čitate djevicu po horoskopu. Ipak smo mi organizatori i planeri. Ali onda barem ne čekam s planiranjem. :-) Ako već moram čekati, onda ću pošteno isplanirati to čekanje.


Post je objavljen 30.09.2007. u 18:39 sati.