Kad sam se nakon svega vraćala natrag u Društvenu prostoriju srce mi je još uvijek lupalo od uzbuđenja. Michael je ostao u kupaonici za prefekte, a ja sam polako hodala usput razmišljajući o svemu. Nakon što me poljubio ja sam izletjela van ostavljajući ga za sobom i sad mi je bilo jako žao zbog toga. Nisam htjela ni zamišljati kako se sad on osjeća. Ali sve se dogodilo prebrzo, pričali smo, smijali se, poljubio me, a ja još nisam sigurna sviđa li mi se on uopće. No sad se ne moram brinuti jer on sigurno misli da mi se ne sviđa. Bravo Melanie! Super si to izvela! Ne moram ni spominjati da nigdje nisam vidjela Filcha.
U Društvenoj prostoriji nije bilo nikoga, bar mi se tako učinilo na prvi pogled, no onda su se dva naslonjača okrenula prema meni. U njima su sjedile Melissa i Amelie namršteno me gledajući. Znala sam što me čeka. Prva je počela Melissa.
˝Pa dobro jesi li ti NORMALNA?˝
˝Nar...˝
˝Nema te u spavaonici, nema te u Društvenoj, nema te u knjižnici, u... što smo mi trebali POMISLITI?˝
˝Bila sam u...˝
˝Što bi te ubilo da tu i tamo kažeš kamo IDEŠ?˝
˝Ma samo sam...˝
˝Već sam mislila da...˝
˝MELISSA!˝
Tada je napokon zašutjela sva crvena u licu od vikanja. Nakon svega stvarno mi nisu trebale njezine prodike i bila sam ljuta što me ovako bez razloga napada.
˝Bila sam u kupaonici za prefekte.˝
˝Ma št...˝
˝Uzela sam tvoj ključ, dobro? Evo, vraćam ti ga!˝ rekla sam pretjerano visokim glasom i bacila ključ prema njoj.
Ona ga je nespretno pokušala uhvatiti, ali joj se odbio od vrhova prstiju i skoro pogodio Amelie u glavu da ona nije prošaptala čaroliju i ključ je ostao lebdjeti u zraku. Zatim ga je Melissa uzela, frknula nosom i ljutito odmarširala prema spavaonicama. Ostale smo samo ja i Amelie iako mi je bilo čudno što još nekoga nismo probudile svojim vikanjem. Amelie me samo pogledala i upitala:
˝Što se dogodilo u kupaonici za prefekte?˝
Majke mi, stvarno ponekad pomislim da je ona ta koja može čitati sjećanja, a ne ja. Sve sam joj ispričala. Kako ne znam sviđa li mi se Michael, kako sam pobjegla kad me poljubio, kako me profesor Lupin uopće ne zove na instrukcije, kako se uskoro bliži prva utakmica, a ja još uvijek ne branim dobro... Amelie je cijelo vrijeme šutjela, a onda kad sam ja završila je rekla:
˝Moraš razgovarati s njima. S Michaelom i profesorom Lupinom. I s Melissom. To nikako drugačije nećete riješiti. Sigurno postoji razlog zašto ne profesor ne zove na instrukcije, a Michaelu se moraš ispričati što si pobjegla. Melissa se samo brine za tebe. Kako bi se ti osjećala da je ona tako nestala na dva sata kao ti?˝
Malo umirena, otišla sam spavati.
***
Sutradan kad sam se vraćala u Društvenu nakon doručka srela sam Michaela. Začudo, bio je sam, bez hrpe svojim prijatelja i obožavateljica. Prišla sam mu i pozdravila ga. Onda smo oboje u isto vrijeme počeli govoriti:
˝Oprosti što sam...˝
˝Ti prvi˝, rekla sam.
˝Oprosti što sam te poljubio onako iznenada, neću više, obećajem.˝ Na to sam se morala nasmijati.
˝Nisi ti kriv što sam pobjegla. Ja sam se samo prepala jer nisam znala što da napravim.˝
˝Znači ne bi imala ništa protiv da te nešto pitam?˝ upitao me.
˝Ne bi.˝
˝Bili htjela biti... mislim... je li bi htjela... mislim...˝
˝Naravno˝, odgovorila sam mu uz smiješak.
˝Znači smjet ću te poljubiti još nekoliko puta?˝
˝Apsolutno, ali me upozori prije nego što to učiniš.˝
˝Upozoravam te˝, rekao je i lagano me poljubio.
Nadam se da vam se sviđa post. Baš sam bila sretna dok sam ga pisala. U sljedećem ćete saznati zašto nema instrukcija. Kao što vidite promijenila sam sliku za sebe u box-u. Isto je od Mandy Moore. Imam jedno pitanje, je li vam se više sviđa ona od prije ili ova? Poosa... =)))
Post je objavljen 30.09.2007. u 16:25 sati.