Kao prvo,prijateljima,ali onim pravim,ne dvoličnim,a takvih je 2-3...
I dok sunce vječno sja,
i jesenske liju kiše,
prijatelja poput vas
ne nalazi se više...
Dok je cvala sreća,
zajedno smo pjevali,
Sve trenutke veselja,
sami smo dijelili...
Kad je došla tuga,
podrška ste bili,
snagom vjere u sutra,
vjere u novi dan.
Zatim,kao i uvijek,mojoj ljubavi,mojoj najvećoj sreći i radosti...
Anđele moj,
kako da ti zahvalim
na ljubavi koju mi daješ?
kako da ti zahvalim
za svaki tren kojeg mi posvećuješ?
kako da ti opišem ovaj život,
od kojeg si napravio Raj...?
kako da ti pokažem
koliko mi značiš?
Znam,ti si moja bajka,
moj život,moji snovi...
Ti si svaka suza u mom oku,
bistra suza radosnica.
Rijeka si ljubavi,more sreće,
ocean vječne radosti moje...
Tiha duga poslije kiše,
što iz srca boli briše...
Ti si jedno skromno,predivno i savršeno biće...

Post je objavljen 30.09.2007. u 02:10 sati.