zadnjih tjedan dana nisam uopče dobre volje,. samo me depra hvata,. nisam jedina koja je to primjetila,. osječam neku prazninu u sebi, koja je nastala kada je više osoba samo odšetalo iz mog života,. tuga me nadvladala. jednostavno sam prepuna negativnih emocija.ja sam poput osušenog cvijeta u vazi.previše sam pokušavala preživjeti pa sam se i osušila u pokušaju da imam što više vode u vazi.tako sam se i ja previše trudila.oko osoba do kojih mi je bilo stalo.oko osoba koje su mi značile više od svega u životu.,.za njih sam živjela.jednostavno sam se osjećala bolje kada bih ih ugledala.oni su me uvjek nasmijali,usrećili.,.tada sam bila prava sretnica. imala sam sve.disala sam punim plućima.oni su bile nešto najvrijednije u mojem životu.za njih sam bila spremna riskirati samu sebe.svoj duh.možda sam se previše trudila.,.živjela sam zatvorenih očiju.,.očekivala sam od njih prijateljstvo, ljubav, toplinu,..a što sam dobila? ništa.i dalje sam ih voljela.,.i dalje sam vjerovala u snagu prijateljstva. ali oni nisu.oni nisu loše osobe.ali možda me jednostavno više ne vole. možda me nisu ni voljeli,a možda me jednostavno ni ne žele voljeti. možda su postali drugačiji.
ljudi se mjenjaju.i ja sam se promjenila. ali ostat ću povrijeđena.možda zato što nisam na vrijeme shvatila da je s našim prijateljstvom gotovo.previše sam davala,a premalo primala. zbog prevelikog očekivanja,prevelikog pritiska sam postala ovo što jesam-ogorčena.ali znate li vi kako je to osjećati se i biti odbačen? Kada te više nitko ne voli? Kada se prema tebi ponašaju kao sa osobom bez osjećaja? Osobom koju svaka njihova riječ boli više od samog udarca.,.znate li vi kako je bilo svako večer provesti plačući? slušajući vrištanje? maštati o boljem životu? maštati o samo malo ljubavi? koju rijetko kada dobijete.,.biti biće koje voli sve oko sebe, a kojemu ljubav nije uzvraćena? vjerujem da niste o tome tako razmišljali,. vjerujem da niste zbog njih plakali,.bojim se same sebe. bojim se hoće li me ponovno povrijediti.,.na neki sam im način i zahvalna., naučila sam se nositi sa istinom,.ali poslije kiše dolazi sunce. zar ne? oprostite mi na svim mojim pogreškama., znam da ih je mnogo,. ali ja se trudim,.oprostite mi na svim mojim izljevima ljubavi. oprostite mi što sam samo željela biti voljena. oprostite.,.Još jedanput ću udahnuti zrak, preživjeti. suze mi se sljevaju niz obraze. mislim da drhtim. uboli su me ravno u srce. ali i kada ne budu kraj mene.iI kada ne budu dio mojeg svakodnevnog života. i dalje ću ih voljeti. i dalje će moje srce kucati za njih.
jedna stvar koje se sjetite svaki put kada vam je teško, nemogu reč da uvije pomogne,. al nije na odmet,. prije par dana sam bila jako tužna, pričala sam s jednim dečkom koji mi je rekao
SVAKE VEČERI BAREM DVIJE OSOBE POMISLE NA TEBE PRIJE SPAVANJA.,.
možda je istina,. ja se nadam da je,. nadam se da sam dobar dio nečijeg života,. da nekome ipak značim,. ne znam,. ima li nade?. postoji li barem jedna osoba koja pomisli na mene? nikad neć znati točan odgovor,.
~ na tlu je ležalo njezino beživotno tijelo. možda je pretjerala,.bila je previše zaljubljena. previše ga je voljela. bila je spremna umrijeti. samo za njega. i učinila je to. nestala je. sada je ona samo sjećanje. zaboravit ćemo na nju. ostat će živa na slikama. bezosjećajno se smiješući. zašto si je to učinila? zar je nečija ljubav vrijednija? njezin duh je bio iscrpljen. njezina duša se zgužvala. suze su postale bezpotrebne. u njezinom se tijelu vodila bitka. ljubav ju je nadjačala..ali sada polako nestaje. sjećanja su bila jača od nje. sjetila se vremena kada je voljela. i bila voljena. sjetila se vremena kada je bila nešto veliko u njegovim očima. kada su se smijali. kada je osjećala njegove poljubce. kada je gledala u njegove oči., kada je bila sretna. sada su to zakinute memorije. zaklela mu se na vječnu ljubav. željela je to. onaj trenutak kada je svoju krv spojila s njegovom. tada su bili jedno,ista osoba. njihovim žilama je barem na trenutak kolala zajednička krv..
znala je da će jednom morati otići. došlo je vrijeme nemira..bilo je strašno. teško.svaki dan je bio siv. prepun iščekivanja.obećao joj je da će se vratiti. rekao joj je da svaki dan ubere jednu laticu ruže i ju stavi na dlan. ukoliko odleti njihova je ljubav još uvjek živa, a ukoliko ostane na njezinom dlanu mrtva je. obećala je da će to učiniti. obećala je samoj sebi. svaki dan je živjela u isčekivanju. njezin duh u sječanju. nije se bojala. čvrsto je vjerovala u ljubav. svake bi večeri dolazila na ono staro mjesto. stajala bi na tom obronku i gledala u zalazak sunca. držala bi laticu ruže na dlanu. ispružila bi dlan i čekala. latica bi poletjela. tada je njezine suze pobio smijeh. i danas je to ponovila. učinila je to. puhao je jak i snažan vijetar. ispružila je dlan, ali latica nije odletjela. oduprla se prirodi. oduprla se ljubavi. djevojka je zaplakala. znala je da je gotovo. sada počinje živjeti u stvarnosti. bit će to vrlo kratak trenutak. i bio je. kasnije je njezino beživotno tijelo ležalo u lokvi krvi. na licu joj je titrao osmijeh. oči su joj bile otvorene. bila je ponosna na sebe. učinila je to za ljubav. ali sada je više nema. nestala je. zar zbog ljubavi moramo umrijeti? muškarac njezinih snova je izgubio vjeru u ljubav. nije vjerovao da bi ga ona mogla čekati. jednostavno ju je prestao voljeti.
Post je objavljen 29.09.2007. u 23:48 sati.