Ono što najviše boli i zaustavlja je biti tako blizu da skoro mogu dotaknuti njegove usne i primirisati njegov vrat, i imati toliko toga za reći, a gledati ga kako odlazi... i vidjeti samo njegova leđa... i nikad ne saznati što se moglo dogoditi... a da on ni ne primijeti da je voljeti ono što sam pokušavala....
I teško se ustati, odjevati, živjeti s posljedicama i žaljenjem... ali mogu. I ako bih mogla vratiti vrijeme, ne da ne bih promijenila nešto, nego bih nadodala mnogo. Ali ne mogu.
Steže me tu u grlu... koči me tu... u venama... Boli me tu, u srcu. Jako me boli... ali samo onda kad dišem. Pa ću zadržati dah, da zaboravim!
TAKO JE, SAKRIJI SE!
I, POKRIJ SE... SANJAJ.
Post je objavljen 29.09.2007. u 16:18 sati.