Marketing
Napokon sretna…
Baš me uhvatio dan inspiracije, ili sam možda inspirirana nečim drugim. Slušajući riječi pjesme koja me podsjeća na njega, ne skidajući osmijeh sa lica, sa velikim sjajem u očima konačno shvaćam da sam sretna. Nema više živčanosti, tuge, suza, usamljenih šetnji, ne ispunjenih želja i molitvi… U tako kratko vremena mi se uvukao pod kožu, i ne želim da nikada ode… Osjećam se kao da u meni stanuje dijete, koje je toliko sretno kao da sam mu poklonila nešto za što je molio dugo vremena. Kao da su mi jednom davno uzeli igračku koju sam voljela, i napokon mi je vratili. Divno je leći u krevet, dobiti poruku za ljepše snove, ujutro se probuditi i imati poruku za dobro jutro… zvuči divno, barem meni…
Nisam djevojka koja teži za velikim stvarima, za skupim poklonima, stalnim dokazivanjima i tako tome, volim sitnice koje i čine ovaj život zanimljivim. Baš je divno kad te netko zagrli, i kad mu značiš puno, puno… Ponekad nisu potrebne ni riječi, zapravo u većini slučajeva nisu potrebne riječi, nego djela. Puno ljudi govore velike stvari, što bi sve učinili za nekoga, a zapravo u većini slučajeva to i dalje ostaje samo na riječima.
Sjećam se prošlog ljeta, i svega što se dogodilo. Ne, dragi moji ne želim vas zamarat sa onim kroz što sam ja prolazila. Kako bi rekla moja mama da je to sve na mladoj koži pa zaraste. Da mi je onda rekao netko da ću ovoliko biti sretna, ne bih mu vjerovala… Zaista ne bih… Ali sve je prošlo, neki su otišli iz moga života, a neki došli.
Ne mogu reći da mi ne fale… Fali mi njihovo društvo, i sve što nas je povezivalo 18 godina…ali tako je moralo biti…
Ne želim prelaziti na tužne teme, sve što se dogodilo je iza mene, i ne, nije me ubilo ojačalo me je. Svaka situacija, i ne žalim za ničim. Ne želim ništa promijeniti, jer kažu da ako se jednom opečeš da drugi put nećeš.
Ništa, toliko od mene, za ovaj put…
Svojoj sreći šaljem najveću pusu na svijetu…
Post je objavljen 29.09.2007. u 14:30 sati.