USTAJEM svaki dan onako iz toplog kreveta, iz sigurnosti svoje sobe,puna misli jos pospana se dizem i hladnoća me trese,
i svaki dan iznova i ponovo...svi to radimo...
mislim na drugaciji svijet..onaj u mojoj glavi..ali tako previse svjesna stvarnosti
svirajuci ritam drugima neshvatljim, ritam mog uma s necitljivim notama...
PREŽIVLJAVAM- svaki dan ponovo isti cilj prezivjeti među toliko ljudi u svijetu
laži,dosade, učenja,živčanih ljudi koji uvijek imaju pravo na to a ti nemas, vremenski sve odredno, zacrtano, voljela bih samo jednom napraviti bilo sto sto zelim bez ikakvog sprecavanja i ogranicavanja, jedanput biti potpuno neogranicen...
SPAVAM- napokon odlazim, sve je savrseno oh maj gad ljepote li.. mekani jastuk,
deka, i tisina... savrsenstvo zar ne?
znas li sto doista zelim?? nema smisla da ponavljam zar ne...
opet ce pasti u zaborav...
i opet ne slusate....kako zalosno...
Post je objavljen 29.09.2007. u 00:51 sati.