Marketing
e da ili ne...:)
Dok ja pod ružičastim staklima hodam gradom i napokon realno razmišljam i širim oko sebe ljubav, neki se kolju, grizu, tuku, koriste teške riječi koje bole više od udaraca...i tak. Ja u toj priči samo stojim i gledam, točnije tim pričama.
Eto jedne... napokon se bivši 4.a našao, mislim ne cijeli, dio, ajd oke... Nisam previše očekivala pa me nije pretjerano razočaralo, al da sam se nadala, jesam!!! Ništa ostala ja happy dok je neke povrijedilo to što nije bilo, ajmo to nazvat ˝srdačno˝ i toplo kak je trebalo biti. Malo su se ljudi zapričali o faxu, a ja umjesto da padnem u depru, još se razveselim što ću pokušat dogodine. 
Pričali mi i pričali, dok se djevojčica sa naljepšim smješkom na svijetu i ja nismo ˝pokupile˝. Trebala je još jedna kava na kojoj ja nikak da normalno komuniciram, brukam se do kosti. Smeta? Ma ne...sve je to za ljude...da, valjda.
Eto druge... prije dva dana moja majčica ode susedi na kavicu i tako ispijaju one kavu, pričaju...i ono krene ona doma kad cucak od susede ju uhvati za nogu. Koji ugriz, kako je naotečena noga, ma strašno. Strašna stvar je što cucak ima 15 ljudskih godina i već je sav senilan, star, bolestan i NE CIJEPLJEN. Da da dobro vidite...znači može imat bjesnoću i ne znam kaj, a moja jadna mama... da poludiš. Sad sve živo mi obavljamo da se ona zaštiti od mogućih bolesti, al nitko ovdje ne štiti čovjeka. Ja sam popizdila svi samo pitaju za f...ing pesa. Ne kužim... Kako je svijet naopačke...
i evo treće...ide se na oproštajku, da ću doć doma rano...HOĆU, da ću dezinficirat svoje organe i na kraju... pusa
Post je objavljen 28.09.2007. u 15:41 sati.