Marketing
Okončao (uz)rujan
I neka je. Tj. još nije, al bude do ponedjeljka.
Sažetak – natenane 
- školica počela, o tom sam već koju rekla. Veliki donio nešto petica i četvorki kući. Za sad se zaista odlično drži, samo ne znam dokle će. Pubertet ga drma, svadimo se oko sitnica. Nit je veliki, a nije više ni mali. Teško je naći pravu mjeru i kompromise za izlaske, odjeću, učenje, ponašanje..Srela sam se nedavno sa mamom njegovog razrednog kolege. Priča ta mama kak su ljetos medicinske ulovile njenog sineka da se u bolnici (dok je bio na nekim pretragama) ljubi sa 2 godine starijom curicom. I dobro, malo se je iznenadila (malo više). I odlučila popričati sa sinekom. (otac ne živi s njima) . Sažetak je bila izjava budućeg sedmaša: «mama, pa šta ti misliš, ak sam ja mali, da ja ne znam kak se djeca prave! Ne brini, sve je pod kontrolom!»
- neki među vama se možda sjećaju jednog mog posta objavljenog u svibnju 2005. (ajd, sad sam možda naivna, al nije važno ak se nitko i ne sjeća, vjerujte mi na riječ). Dakle, riječ je o perestrojki, Marici mojoj. Ne sjećam se, a arhiva mi nije pri ruci ( iza rešetaka je, doslovno), al nikako mi ne pristaje za te strojeve naziv «suđerica». Jednostavno mi glupo i priprosto zvuči. A fenomenalan je dodatak svakoj kuhinji i domaćici. I tako sam ja svojoj nadjenula lijepo hrvatsko ime Marica. Nije zbog toga što mi se tako i baka zvala, već onak. Poštovana dama s pedigreom, švedskog porijekla, pokazala se veoma ćudljiva nakon nekog vremena. Nije ozbiljno shvaćala svoje dužnosti i dobrano je iskorištavala moju blagu narav. Definitivno mogu reći da sam bila vrlo popustljiva, da sam podmetala svoja leđa, da ne kažem ruke i skočbrajt i truleks (hehe) kad god je ona hirovito na godišnji poslala svoje kondenzatore, i programatore, i zavojnice i sva ona čuda tehnike koje je iz te daleke zemlje u sebi donijela. Mišljah da je nešto tišti, pa sam i doktora za njenu sortu pozvala. Drznica jedna, pokazala se u najboljem svjetlu čim ju je on svojim šarafcigerom taknuo. I ja ispala sitničava.
Eh..kad se samo sjetim
… Uljuljala se ona u sigurnost mojih kuhinjskih elemenata misleći da ću je trpjeti samo zato da mi ko polica služi. A zaboravila je na onu: ne grizi ruku koja u tebe somat stavlja! Sa velikim guštom sam je izbacila iz svog carstva jednog kišnog popodneva. Još se nije oko sebe ni okrenula, a već je u tamnom kutu jedne kolovnice bila smještena. A nasljednica na njeno mjesto zasjela. Nikadčula marka, pet godina garancije, sedam programa i šest temperatura, a čak se dobije i na 6 rata . Naravno da se i ova zove Marica. Ime nije nikog pokvarilo. A ni popravilo.
- Baka mi je dosta bolesna. Ne Marica, ta je pokojna, već ova druga. Svako malo nešto nekome udijeli. Kao, neće ona dočekati proljeće, pa nek uzmemo sad, dok je živa, jer nitko ne voli uzimati od mrtvaca. Mislim ono
.. Odlučila sam tijekom listopada provesti više vremena s njom i kod nje. Nešto od zgodnih obiteljskih priča i sudbina tijekom listopada moglo bi i na blogu završiti. Već sam joj prije (u šali) rekla da ne smije umrijeti dok me ne nauči kuhati neke njene specijalitete. Npr zagorske štrukle, ili kruščiće od dizanog tijesta na kiselom kupusu, ili bijele žgance ili pogačice sa čvarcima..
Odoh, mili moji, raspisala se ja, a gladna dječica kod kuće i u vrtiću čekaju..
Vidimo se, čitamo se, družimo se u listopadu
Ugodan vikend vam želim 
Post je objavljen 28.09.2007. u 15:41 sati.