(Inspirirano komentarom Ž. Puhovskog koji sam čula jutros na radiju- radi se o tome da ljudi koji su donijeli sramotnu presudu rade i na suđenjima za Ruandu, a kako tamo imaju par milijuna civilnih žrtava, ovih naših 264 im se valjda učinilo malo...)
Mjesto radnje: Sud za ratne zločine u Štakorgradu na Zapadu Puste Zemlje.
Tišinu je povremeno prekidalo kuckanje pisaćeg stroja.
U prostoriji za izricanje presuda sjede tri eminentna pripadnika štakorskog tribunala i čekaju optuženika za ratne zločine na Istoku Puste Zemlje.
Optuženik za ratne zločine, čovjek sa glavom žabe krastače boje šljive, ulazi u prostoriju i sjeda pred štakorski tribunal.
Štakori bacaju pogled na dokumente na stolu za kojim sjede, a zatim se jedan od njih obrati optuženiku.
Štakorski tribunal: Dobar dan! Vidim, vi ste ovdje jer ste pobili neke civile na Istoku... Zapravo, vi ste zapovijedali ubojicama, aha... No, ovdje u dokumentima ima nejasnoća... Hm...
Optuženik: Tako je, ja sam zapovijedao ali i mučio i ubijao! O kakvim nejasnoćama govorite?
Štakorski tribunal: Ova brojka žrtava mora da je pogrešna, tu piše da se radi o samo 264 civila, biti će da je trebalo pisati 264 000 civila, zar ne?
Štakori su puni iščekivanja gledali u optuženika nadajući se da će on odgovoriti potvrdno.
Optuženik bespomoćno slegne ramenima.
Optuženik: Ne, ne znam gdje bi našao toliko ljudi... Radi se o samo 264 civila...
Štakorski tribunal (u nevjerici): Vi to nas zajebavate? Došli ste ovdje da vam sudimo zbog samo 264 civila, pa jeste li vi normalni, znate li vi čime se mi ovdje bavimo?
Optuženik: Ali... Mene su uhapsili i poslali ovdje, nisam ja svojevoljno došao...
Štakorski tribunal (vrlo glasno i agresivno): Onda ti koji su vas poslali nisu normalni!!! Pa jel znaju oni s čime mi svakodnevno imamo posla? S kakvim brojkama žrtava? Te brojke nemaju manje od pet znamenki! Vi Istočnjaci nikad niste bili nizašto! Zašto se konačno ne ugledate na Afrikance?! U Ruandi se lijepo obavi likvidacija par milijuna civila, pa se onda dolazi na sud! E to su pravi ratni zločinci! A ne vi sa vaših pišljivih 200-tinjak!
Optuženik: Ja... Ja vas uvjeravam da su patili... Da ih je bilo strah... Bilo je i djece...
Štakorski tribunal: Ma vidi ti njega- patili su! Ha! Patimo i mi svakog dana kada imamo posla sa ovakvim jebivjetrima poput vas! Ratni zločinac! Šatro!
Štakori su ljutito vrtili glavama. Optuženiku su navrle suze na oči.
Štakorski tribunal (mirnijim tonom): No, no, nemojte sada tu plakati. Evo, izreći ćemo vam kaznu zatvora od pet godina, da ne bude da ste dolazili bezveze.
Optuženik: Hvala, ali to mi se čini nekako premalo, na Istoku očekuju višu kaznu, mene tamo prati reputacija opakog ratnog zločinca, znate...
Štakorski tribunal: E pa ako dosada niste shvatili, pojasniti ćemo vam mi – Istok je Istok, a Zapad je Zapad! Doviđenja!
Sljedeći!
Optuženik: D...Doviđenja!
Optuženik istrči iz prostorije, pritom skoro srušivši stolicu. Štakori se pogledavaju sa smiješkom, vrteći očima.
Štakorski tribunal (nostalgično): Ah, ni zločinci nisu više kao što su bili!
Post je objavljen 28.09.2007. u 14:10 sati.