Danas,kad pogledam iza sebe,shvaćam da ništa nije vječno.A to mogu reći iz osobnog iskustva...Jer sam ja voljela iskreno,a to mi je donijelo mnogo suza i ne proispavanih noći..Previše sam vjerovala ljudima,misleći da mi žele dobro.Kad god sam se razočarala u nekoga,uvijek sam krivnju nalazila u sebi.Bila sam previše iskrena prema drugima..Sve dok nisam doživjela i osjetila pravu bol..Ta bol je bila nešto što me je promjenilo i učinilo me potpuno drugom osobom..Sve ono što sam sanjala..Sve ono za što sam živjela..U šta sam vjerovala..Drugi su mi oduzeli..Nitko nije pitao kako je meni..Svi su otišli i ostavili me da patim..Ja,koja sam vjerovala u ljubav i bila joj odana sam ostala sama..A sve to samo zato što sam previše voljela,davala sve..A ne dobivala ništa..Pa ni riječ 'oprosti'..Sada imam drukčiji pogled na neke stvari..Potpuno sam drukčija osoba..Osoba koja je zaboravila na sreću..I sve to zbog ljudi kojima sam vjerovala i prema kojima sam bila potpuno iskrena..Zbog ljudi koji su mi predstavljali sve..E baš te osobe su me dovele do dna..Oduzeli su mi ljubav mog života..Jako sam se razočarala i zbog njih sam izgubila vjeru u ljubav..Vjeru u ljude..To je jako teško reći,ali tako je..Onaj tko voli iskreno a nesretno..Onaj tko vjeruje ljudima,a razočara se..Taj zna kako je to..I može me shvatit..Danas svi mare samo za sebe i ne biraju sredstva da dođu do onog do čega žele..Jako mi je teško jer sam sve to osjetila..Ja,koja nikad nisam nikome poželila nešto loše..
Post je objavljen 28.09.2007. u 12:38 sati.