Marketing
Nekoliko riječi otelo mi se iz srca...
Joj ljubavi moja, zašto se tako dobro razumijemo... zašto tako dobro pročitaš što se krije iza svake moje riječi, a zašto ja tako dobro naslutim svaki tvoj pokret... Zašto pokušavamo lagati jedan drugome u oči, a onda zastanemo i samo se slatko nasmijemo... Bez riječi, bez dodira, u tišini govorimo si bez glasa istinu, zaglušujuću istinu... Tako se volimo, tako se obožavamo da to razdire naša srca, tako se obožavamo da ne možemo mirno stajati, mirno disati jedno kraj drugog... I u društvu, u toj gomili ljudi, moj pogled leti tebi, tvoj pogled počiva na meni... Osjećam kako ti srce pulsira, osjećam kako dišeš ljubavi moja... Glumim da mi nije važno, a onda te pogledam i shvatim kako ti jednostavno sve znaš, kako je moja duša pred tobom gola.... Pred drugima glumimo, glumimo i jedno pred drugim da je gotovo, da je naša priča doživjela kraj, a i sami dobro znamo da istim putem vode nas noge, da ostat ćemo sami... I opet, bez ijednoga glasa, a opet s tako mnogo riječi susreću se naše oči i izjavljuju si ljubav, vječnu, vatrenu i neobuzdanu, iskonsku ljubav... Nema ovdje ponosa, nema ovdje laži, nema ovdje pretvaranja koliko god mi pokušavali... Nema ovdje ničega osim naših osjećaja, naše nježne ljubavi... Tvoje ruke i prije nego shvatim već griju moje tijelo, moje usne prije nego ih zaustavim već ljube tvoje plave oči, opet si govorimo više nego želimo, opet se slatko smijemo svojim glupostima, opet zajedno na našem starom mjestu gledamo kišu kako pada... Opet naše duše radosno šapuću Bogu kako su sretne što su zajedno...
Post je objavljen 28.09.2007. u 09:48 sati.