Pet je sati…ne mogu spavati! Ležim u svojoj sobi, sama, oko mene je mrak…polako sviće a to rano jutarnje svjetlo me vraća na prvu večer maturalca…
Ležim sama na bračnom krevetu, oko mene mrak, gledam veliki blještavi natpis OTEL (trebalo bi pisati hotel , ali slovo h je izblijedjelo) na susjednom hotelu!
Kako bih željela da sam opet tamo…zatvorim oči u nadi da ću, kad ih otvorim, opet biti tamo i gledati blještavi natpis OTEL…otvaram oči i brzo pogledam kroz prozor…ne, vani nema tog natpisa…samo kiša ostavlja velike tragove na mom prozoru! Njega više nema…nema natpisa :( tko je kriv? Vjerojatno ja, jer više nisam tamo, prošlo je, završila je prva večer maturalca! … bojim se prekinuti idilu te završene večeri…bojim se upaliti kompjuter da napišem svoje misli, da buka ne izbriše moj doživljaj!
Trenutni doživljaj će proći…ali moje sjećanje na blještava slova OTEL nikada neće nestati, nikada…
Post je objavljen 28.09.2007. u 06:35 sati.