Marketing
Ja ne vjerujem baš u ono da se samo jednom u životu može voljeti nekoga. Mislim da se voljeti može puno puta. Možda svakoga drugačije ali da izgubiš nadu ako ti propadne jedna ljubav to nikako. I idu mi na živce one muške fore o njihovim bivšima koje su ih razočarale pa se sada boje zaljubiti. Ono, HALO
! Toga sam se naslušala za sva vremena. Što to znači? Da ako nam se nešto loše dogodi u životu da više ne trebamo vjerovati u ništa? A, ne, kod mene to ne prolazi. Iako sam svjesna činjenice da je to samo muška fora tipa sažaljevaj me. Ali dečki ko dečki, svi su donekle isti. Iako stvarno svaka čast iznimkama ali meni su u zadnje vrijeme svakako svi isti.
Barem ovi koji me okružuju, zovu ili šalju ili ne šalju poruke. U biti ništa nije na svome mjestu. Onaj kojeg želiš nema ga, onaj sa kojim se viđaš nije onakav kakav bi trebao biti, onaj za kojem se nadaš da je ok je idiot a mister Savršeni je samo mister Savršeni. Neobjašnjivo znam, ni ne pokušavajte me shvatiti i tako sam trenutno u totalno ludom raspoloženju. Ljudi moji, meni se svašta događa. Ponekad se sama sebi čudim koliko mogu biti glupa, ponekad koliko mogu biti drugačija…
U ponedjeljak sam se vidjela sa jednom osobom za koju sam mislila da mi jako puno znači, makar se i ne poznajemo toliko dugo da bi mogao dobiti tu titulu ali nevjerojatno kako baš tada shvatiš da se u biti i ne osjećaš baš tako. Da je jednostavno sve super dok nije ozbiljno, dok je tajno i kao zabranjeno. Da si jednostavno dramma queen i nema pomoći. Shvatila sam da sa nekim osobama ne treba gledati u budućnost jer je jednostavno ni nema. Samo uživati u trenucima i ne nadati se ničemu više.
A onda opet, jesu li neki trenuci vrijedni pažnje kada se ostale dane osjećaš malo ne onako kako želiš.
Ali meni je ova godina, što se tipova tiče stvarno za pamtit. Čak bi se voljela vratiti na početak
Recimo što mi se dogodilo. Upoznala sam prije par tjedana jedne dečke iz Varaždina i sve super, sa jednim dopisujem još i čujem a dečki su mi zakon. I na kraju on u zadnji tren odluči poraditi na tome kako bi nas dvoje bili zajedno. Taman kada odlazi kući. Ono, HALO! To me često živcira kod dečki, što nemaju hrabrosti prije nešto napraviti. Što inače skrivaju neke stvari što žele radi ne znam ni ja zbog čega.
E, kiki riki miki moj…
Ništa jedino što mi preostaje je pjevati onu našu himnu: Svi-le-ni, tvoj je dodir mile-niiiii kao ka-kaooo zasladi me laganooo…tananananana…
I za kraj:Ne moj se udavati!
Kao da jedna osoba meni pjeva...
Post je objavljen 28.09.2007. u 02:13 sati.