You can keep the good times, righteousness
The best parting line
Rather then pretend we are A1 ultra fine
Shall I be the first then to say what we have found
There's something in our lifetime won't let us settle down
Moram se odviknuti od toga da skice svog života smještam u okvir nekakvih opskurnih pop pjesmuljaka. Kao prvo, to je mnogo bolje već obavio Nick Hornby. Kao drugo, malo sam prestara da svaki problem rješavam slaganjem playlisti i snimanjem kompilacija koje - utvaram si ja - razgoljuju sve ono što ja mislim da jesam ili se bojim postati. I kao treće, stvarno je vrijeme da prestanem prekapati po arhivi zaboravljenih pjesmuljaka, citata iz filmova ili mudrih događaja iz knjiga i nuditi njih kao odgovore na neka pitanja koja su - a imam 30 godina, više ne prolazim kroz ona fatalna, sudbinska, kismetovska prepoznavanja kad upoznaš nekoga tko ti klikne, sjedne na prvu, s kojim se odjednom povežeš kao da se znate zadnjih 27 života, a tek ste pola pive ispijuckali zajedno - više usmjerena nekakvom održavanju konverzacije i izbjegavanju tišine (jer tišina je, znate, danas prilično nezgodna stvar i ljudi koji šute su nezgodni ljudi), nego nekakvom stvarnom interesu.
Darling it's a life of surprises
It's no help growing older or wiser
A u biti... čitam tuđe blogove i oni koje volim i poštujem počesto su kriptični, a ipak imam dojam onog davno prošlog kismeta, božanske noge u moju guzicu ponekad, ponekad kad shvatim da ima i drugih kao ja, koji neupoznati od mene žive mojim životom. Kako se svi samo razotkrivamo na ovim bezličnim ekranima, prosipamo svoje tuge, želje, nemire, štogod, i sve to ide, ide lagano i bivamo prepoznati pa se osjećamo dobro pa se nastavimo otkrivati, razotkrivati, pokazivati, iskazivati, samo nam fali nekakva zastavetina i šal od svile pa da razmotamo te svoje prevrijedne osjećaje kao nekakvu trobojnicu (to je danas u modi) i mašemo njome preko blogova. Eto, i ja imam te neke osjećaje, znate, ja sam poseban.
Never say you're bitter Jack
Bitter makes the worst things come back
Ne vrednujem visoko cinizam. Ne vrednujem posebno ni sarkazam ni finu, prikrivenu, otvorenu, kakvuvećhoćete ironiju. Na mojoj ljestvici nekakvih ljudskih vrijednosti iskrenost kotira iznimno visoko. Glupa sam, neprilagođena, kronično smotana i potpuno naivna kad je riječ o drugim ljudima. Samo me pitaj i sve ću ti reći. Nema skrivanja, nemam za to volje, živaca, želuca... sve to na stranu, nemam za skrivanje talenta.
Never let your conscience be harmful to your health
Let no neurotic impulse turn inward on itself
Just say that you were happy, as happy would allow
And tell yourself that that will have to do for now
Razjebavam samu sebe neurotičnim ispadima i pokušajima kreiranja nekog "lili vanili" svijeta u kojem se možeš barem jednom dnevno nasmijati iz guzice. I dići potom tu cijenjenu starku, zaboraviti da si prestar za neke stvari i pustiti noge da te vode kud već noge vole voditi, a suprotno općem mišljenju, gdje je srce kao najvažniji faktor, tralalalala, noge su silno pametna stvorenja i rijetko zaboravljaju kojim su putem jednom prošle. Ne znam mehanizam tog nožnog pamćenja, ali znam da pamte kao stogodišnje kornjače, nekako se sližu sa svakom ispljunutom žvakom na asfaltu, upamte raspored neonskih odsjaja, a posebno dobro i svaki posrtaj i idu, idu, sve dok se ne umiješa to cijenjeno srce ili još cijenjenija glava.
It's a hell of a ride but a journey to dust
And there's nothing pathetic listing clothes she'd wear
If it proves that I had you, if it proves I was there
Say 'I remember that,' oh
Razjebava me ova jesen temeljito. Sve je kao okej, sve je kao idealno, sve konačno sjeda na svoje mjesto... kao. Ali razjebavaju me te sitnice, komadići puzzlea mog života nekako su izbrisani zajedno s nekim ljudima. Fakat, ponekad ti treba dokaz da si živio život.
I've been made the guest who stayed forever
To je nekako poanta.
Ako iz ove zbrke poante uopće ima.
And I'm pounding out messages loud on the drum.
The rumours have started that we are both young.
Post je objavljen 28.09.2007. u 00:30 sati.