Pregled posta

E, MOJ DRUŽE HAŠKI

ILI: Umjesto komentara na presudu ratnim zločincima Mrkšiću, Šljivančaninu i Radiću

Pismo iz jednog grada čiji su žitelji osam mjeseci živjeli u katakombama kao rimski kršćani. Za to i skoro tisući pobijenih osoba do sada nitko nije odgovarao, niti je protiv ikoga zbog toga podignuta optužnica.

DOMOVINSKI RAT -SLAVONSKI BROD


Ubijeno : 32 djeteta
695 pripadnika HV-a i MUP-a
173 civila
ranjeno više tisuća

Nakon što je 1990. u Hrvatskoj došlo do promjene vlasti , a u ljetoi do pobune hrvatskih Srba, balvan revolucija je uzimala maha i bilo je jasno da se mir neće moći sačuvati. Tako su u listopadu 1990.u organizaciji HDZ-a podijeljeni prvi “kalašnjikovi”, a prve borbene postrojbe činili su pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova. U travnju mjesecu 1991. dio brodskih policijskih djelatnika i hrvatskih dragovoljaca bio je razvrstan u 3. bojnu 3. brigade Zbora narodne garde, sastavljenu pretežito od Brođana, koja će tijekom petogodišnjeg Domovinskog rata diljem hrvatskih ratišta voditi najteže borbe s velikosrpskim okupatorom.
Prvo masovno dizanje naoružanih hrvatskih dragovoljaca zbilo se u noći 21/22. siječnja 1991. kada se očekivalo da bi Milošević mogao pomoću JNA izvršiti prevrat u Hrvatskoj i Sloveniji. Odmah su podignute sve postrojbe koje su blokirale slavonskobrodsku vojarnu i preuzele nadzor nad mostom Slavonski Brod-Bosanski Brod. Do prevrata nije došlo ali su velikosrpske težnje bile sve izraženije. JNA je provocirala u više navrata i u Slavonskom Brodu. Tako su 12. 2. 1991. vojnici izašli na ulice i naoružani počeli regulirati promet; a 3. travnja na željezničku stanicu Strizivojna-Vrpolje stigli su oklopnjaci pod izlikom da štitite vlakove s vojnom opremom. Sukob između vojnika i 300-ak ogorčenih mještana već je bio izvjestan ali su ga pravodobno spriječili predsjednik općine dr. Jozo Meter i predsjednik tadašnjeg Izvršnog vijeća Frano Piplović. Slično je bilo i 5. svibnja kada je u brodsku vojarnu stiglo 14 tenkova što je izazvalo spontanu reakciju više tisuća Brođana, no sve je završilo mirno nakon dogovora tadašnjeg čelništva brodske općine sa zapovjednikom brodske vojarne. Posebno je značajan događaj od 6. svibnja 1991. kada je iz Beograda stigao general Marinković sa zapovijedi da iz "Đure Đakovića" izveze tenkove M-84. Tijekom noći održana je sjednica Izvršnog vijeća na kojoj je dogovoreno da se s tenkova skinu najvitalniji dijelovi što su radnici i ostvarili. Tako su general i vojnici naišli na praktično neupotrebljive tenkove i više stotina radnika ih je, doslovce "pajserima" istjeralo iz tvorničkog kruga.



slavonskobrodski tenkovi

U međuvremenu ratni sukobi u Hrvatskoj su se intenzivirali. Započele su se stvarati brigade. Tako je na brodskom području 28. lipnja 1991.osnovana 108. brigada koja je imala 4 bojne. Nešto kasnije novogradiška bojna prerast će u 121. brigadu, a požeška bojna u 123. brigadu. No, na području Slav. Broda započinju oružani napadi. Tako su u noći 12/13 srpnja na Poloj, s bosanske strane Save ispaljene tri kumulativne mine, a dio žitelja srpske nacionalnosti Ulice Dositeja Obradovića se naoružao. Brzom i mudrom akcijom policije i odlukama tadašnjeg čelništva općine oružje je bez incidenta predano hrvatskim vlastima. U kolovozu 1991. ustrojen je Krizni štab za obranu Slavonije i Baranje, a već 4. kolovoza ustrojen je i Krizni štab za ondašnju slavonskobrodsku općinu.
U slijedećih 6 mjeseci, krajem 1991., u Slavonskom Brodu osnovana je 139. brigada, a početkom siječnja 1992. i 157 brigada Hrvatske vojske. 2. Topničko-raketni divizion Protuzračne obrane, 301. LOB. a nakon oslobođenja slavonskobrodske vojarne (15/16. rujna 1991.) 37. inženjerijska bojna kao i 3. bojna 3. gardijske brigade. Nakon demobilizacije te osnivanja i jačanja profesionalnih gardijskih postrojba veliki broj Brođana nalazi se i u 5. gardijskoj brigadi. Koliki je značaj 108. brigade bio tijekom rata najbolje ilustriraju podaci da je kroz brigadu prošlo 7500 boraca, od kojih je, prema podacima iz knjige "108. ide dalje" poginuo 161 borac, četiri se vode kao nestali dok za 11 podaci nisu u cijelosti utvrđeni. Nakon pobune okučanskih Srba 108. brigada je 14. rujna 1991. upućena na novogradiško ratište gdje je sa ostalim postrojbama odigrala odlučujuću ulogu. Brigada je, nakon što su brodske postrojbe osvojile brodsku vojarnu i vojna skladišta u Gromačniku i Bukovlju i Prislušni centar Degman na Dilju, te akcije "Vlak" ( samo s jedne vojne kompozicije skinuto je 50 brdskih topova) -raspolagala i sa 15 tenkova tako da je imala respektabilnu vatrenu moć kao malo koja druga brigada u Hrvatskoj. S oružjem i municijom opskrbljena su i mnoga druga mjesta ( Vukovar, Našice, Osijek…). To se ubrzo odrazilo na novogradiškom ratištu gdje su srpski okupatori zaustavljeni, a bojišnica je na nekim dijelovima pomaknuta sve do 3. siječnja kada je nastupilo primirje. Bojišnica se uglavnom nije mijenjala sve do akcije "Bljesak" 1. 5. 1995. kada je oslobođena cijela zapadna Slavonija. Kako se rat sve više približavao Slavonskom Brodu, koji je sedam mjeseci tijekom 1991/92. danonoćno napadan s područja bosanske Posavine, Brigada je djelovala i na tom području u dogovoru s legitimnim vlastima BIH.



Velebit srpanj 1993.
Tijekom Domovinskog rata u slavonskobrodskoj općini bilo je angažirano oko 11 posto ukupnog ljudstva ( 12 tisuća ljudi pod oružjem) kao i 70 posto strojnog i drugog voznog parka. Iako je vremenska distanca od tih događaja mala, mnogi arhivi još uvijek nedostupni, prema dostupnim podacima na području Brodsko-posavske županije poginulo je 695 hrvatskih vojnika te 173 civila od kojih je 30 djece



E, moj sine... (Jelas, 1992.)


Žrtve bi zasigurno bile još veće da nije bilo i izvanredne organizacije i požrtvovnog rada djelatnika Opće bolnice "dr. Josip Benčević" gdje je tijekom ratnih godina (pogotovo prve dvije) liječeno više od 7 tisuća osoba te obavljeno oko 10 tisuća operativnih zahvata. Bila je to bolnica između dvije, a kasnije i tri fronte ( istočna i zapadna Slavonija, a kasnije i bosanska Posavina), a ranjenici su pristizali iz Vukovara, Nove Gradiške, Odžaka, Bosanskog Broda….



Slavonski Brod je, nakon Vukovara, bio drugi hrvatski grad koji je stalni cilj srpskog topništva i zrakoplovstva. Od 25. ožujka 1992., kada je u Slavonskom Brodu prvi puta oglašena opća opasnost, pa do 7. listopada 1992. na Brod je palo 130 teških bombi “krmača”, 13 raketa “luna” i desetine tisuća topničkih i raketnih zrna svih promjera. U prvih deset dana mjeseca svibnja 1992. srpski zrakoplovi izveli su 65 napada sa 100 zrakoplova (MIG-21, MIG- 29, Orao…) koji su izbacili 70 bombi od 250 kg, 60 raketnih zrna “Munja”, 24 navođene aviobombe “Mawerick”… Ubijeno je 30 osoba dok je 226 ranjeno.



U takvom neselektivnom gađanju, nakon što su uvidjeli da nikako ne mogu pomoću zrakoplova ( i gubitaka) srušiti savski most i odsjeći bosansku Posavinu od Slavonije i Hrvatske, Srbi su promijenili taktiku te su, pojačali topničke napade na sam grad. Posljedice takvih razaranja bile su teške. Kako se navodi u knjizi "Živjeti u Brodu" pogođeno je 56 spomenika kulture, a velika razaranja doživjela je Tvrđava Brod, spomenik nulte kategorije, Franjevačka crkva, Magistrat, gradske palače u središtu grada…, a razaranja nisu bili pošteđeni ni spomenici kulture u brodskim selima kao ni brojne crkve. U Brodu je od osam dječjih vrtića sedam pogođeno, 21 osnovna škola. te Gimnazija “Matija Mesić” i Tehnička škola, Strojarski fakultet kao i mnoge druge ustanove i poduzeća. Od 27. travnja 1992. više nije bilo ni minimuma sigurnosnih uvjeta za nastavu te su školske zgrade pretvorene u prihvatilišta za prognanike i izbjeglice. Tijekom 1992. skoro 20 tisuća učenika je iz sigurnosnih razloga bilo izmješteno u druge dijelove Hrvatske. Računa se da je kroz Slavonski Brod prošlo oko 300 tisuća prognanika i izbjeglica, a u Brodu će se za stalno zadržati oko 10-ak tisuća ljudi .



Dubočac, 1991.

Slavonskobrodsko gospodarstvo, pogotovo velika poduzeća, tijekom rata pretrpjelo je velika razaranja. Ratna šteta na području Brodsko-posavske županije procijenjena je na milijardu i 726 milijuna njemačkih maraka (1.726.205,105,86 DM). Ovoj brojci valja pridodati i štete na velikim gospodarskim sustavima ( INA, HEP, MUP, HC, HRT, Hrvatske vode…), koje je radila republička komisija, u iznosu od 164 milijuna i 891 tisuće DEM.



Post je objavljen 27.09.2007. u 23:15 sati.