Marketing
RADOVI
Ako bi se netko slučajno zapitao kamo sam ovih dana nestala, mogla bih ponuditi više od jednog odgovora. No onaj glavni je ipak - radovi u stanu.
Zvučalo je idilično - većina posla obavi se prvoga dana, zatim nešto malo drugoga, i to je to. Još si sami malo pospremite i pokrpate neke sitnice i, za tri dana ste na konju. Ili niste.
Za tri tjedna, možda, tvrdim ja. Jer uistinu, prvog su nam dana izvadili stare prozore i zamijenili ih novima. Drugog je dana došao na red cijeli zid prema balkonu. Zatim su se još dva dana intenzivno obavljali zidarski radovi. Pa smo istom majstoru platili da uredi zidove oko prozora, tako da ih sami možemo oličiti. U međuvremenu se ustanovilo da su potrebni još neki zaštitni limovi izvana iznad prozora. Onda mi se učinilo da bi trebalo urediti zidove ispod prozora, pa smo angažirali majstora da nam ondje postavi knauf. Majstor je u radnom odnosu i ne može se baviti našim knaufom kad nama padne na pamet, nego vikendom kad ne radi (zapravo, ako ne radi, jer čini se da mu ni subote nisu sasvim slobodne). O kreditu koji smo digli kako bismo sve to mogli platiti neću ni riječi reći osim - dobro je, jer moglo je biti i gore.
I tako mi stan već dva tjedna izgleda kao da je bomba pala. Prozori uz koje se inače nalazi dio pokućstva sad moraju biti slobodni ili spremni da se oslobode kad majstori dođu. Nemam zavjesa, sve mi izgleda golo i strano. Stvari nisu na svom mjestu, stalno nešto tražim. Djeca kukaju da žele normalan život. Kao da ovaj nije normalan. A zapravo nije. Pas se još najbolje prilagodio nastaloj situaciji. Dovoljan joj je komadić mekane površine da se na njemu sklupča, naravno, uz uvjet da se netko od nas nalazi u blizini. I sad leži pored hrpe knjiga i časopisa i ostale krame na starom ležaju pored kompjutora.
A mi smo tek na pola puta. Kad se postavi taj knauf i urede površine, muž i ja se namjeravamo sami prihvatiti valjka i boje. I čišćenja nakon toga. Hm, kako će to izgledati, o tome ću možda pisati jednom u budućnosti. A možda i neću. Sad samo želim svoje zavjese, bez njih se kod kuće osjećam kao u čekaonici na kolodvoru!
Još jedna zanimljivost vezana uz PVC stolariju (nemojte mi samo reći kako se sumnja da je kancerogena, sve sam već čula) - nevjerojatan broj susjeda, poznanika i kolega s posla se također sprema staviti, ili su nedavno stavili, ili upravo stavljaju to suvremeno rješenje za trule prozore. Brojka je tolika da sumnjam u Murpheyev zakon na djelu. Pa neka. Samo da već jednom završi...
Post je objavljen 27.09.2007. u 21:50 sati.